Fashionisti, logomanijaci i klasičari… Žene modu konzumiraju impulsivno, emotivno, strastveno, dok joj muškarci prilaze zavisno od kategorije kojoj pripadaju….
Posljednjih godina provodim beskrajne sate i naporne dane na revijama muške mode u Parizu i Milanu. Nagledam se svega i svačega. Profesionalna deformacija modnog posla je u tome što konstantno gledate i špijunirate odjeću čak i van radnog vremena. Kao voajer posmatrate ljude, od onih na aerodromu, u podzemnoj željeznici, sve do posjetilaca muzeja.
Oko vam samo od sebe beži prema ženama i muškarcima koji ponekad na sebi nose nešto zanimljivo, a ponekad nešto toliko jednostavno da izgledaju nekoliko puta bolje od ovih koji nose „zanimljive komade“. Po izboru odjeće muškarce ne možete tek tako staviti pod zajednički naziv i definisati njihov stil u jednoj rečenici, jer kod njih postoji znatno više kategorija stila nego kod žena.
Žene modu konzumiraju impulsivno, emocionalno, strastveno, dok joj muškarci pristupaju zavisno od kategorije kojoj pripadaju. I tu dolazimo do podele koja je na prvi pogled komplikovana, ali kada je sažmete, vrlo je jednostavna. Recimo da danas postoje tri kategorije muškaraca, koji u većini slučajeva žive u tri različita svijeta. Kao da se radi o zasebnim stilskim plemenima, u kojima se ta riječ „stil“ od plemena do plemena shvata potpuno suprotno. Prva kategorija je najekstremnija i zasigurno najmanja jer je čine „modni profesionalci“ ili barem oni koji se trude da to postanu. Prate sve što se događa, a na revije dolaze željni blogera i fotografa. Ispred svake revije u Parizu ili Milanu maršira vojska otkačenih fashionista koji na sebi doslovno imaju instalacije kako bi pokazali koliko su „napredni“ u shvatanju mode.
Za njih je trend sve. Tu se nalaze i modni urednici koji nemaju potrebe za tako radikalnim egzibicijama, ali vole da imaju najnoviji komad iz recimo Saint Laurent kolekcije. Dakle ta malena, prva kategorija je manje-više ekstremna kada je riječ o konzumiranju mode kao da se radi o sastavnom dijelu života. Druga kategorija muške pojave i stila dosta je specifična za naše područje. Iako tragove takvog modnog promišljanja možete pronaći svugde u svijetu, naša regija i dalje prednjači. Pripadnici naše druge grupe ne mogu se definisati kao meteroseksualci jer im taj pojam možda previše smeta ili ga smatraju suviše feminiziranim ili pak nemaju pojma šta znači. Svaki put kad dođem u Zagreb ili Beograd vidim nekakve „opasne momke“ sa Hermes kaišem ili možda Gucci torbicom.
Taj trend (ne)ukusa su zapravo pokrenuli fudbaleri koji vole da pokazuju svoj uspjeh kao pravi alfa mužjaci. Nakon vrhunskog automobila koji privlači više djevojaka nego Celine torba, fudbaleri već duže od deset godina redovno vole sve ono što vrišti logotipovima. DSquared2 patike, Dolce&Gabbana majice, pa onda Gucci, Versace, Hermes… Ne radi se tu o biranim komadima, već o odjeći i modnim dodacima na kojima jasno možete vidjeti kako su „dizajnerski“, iako su često, da farsa bude veća, kopije. Ta druga kategorija je najzanimljivija i najkontradiktornija jer uključuje te snažne frajere koji okolo hodaju sa Gucci torbicom oko pojasa, a DSquared2 patike skupljaju kao poštanske markice. Kod njih ne postoji definicija stila, već simptom nesigurnosti, koja je kod tih „alfi“ više nego prisutna. Iako ne mogu da izgovore imena brendova koje kupuju, svejedno će se njima hvaliti.
Na svjetskoj sceni kao primer možete uzeti Cristiana Ronalda. Slavni fudbaler i ljubitelj žena opsednut je svojim Louis Vuitton prtljagom i svim komadima na kojima možete videti metalno GG ili pak H. Poznajem čitav niz frajera kojima je „Ronaldov stil“ apsolutni uzor.
Ta „logom u glavu“ moda me je oduvijek fascinirala kod pripadnika mog spola, ali o ukusima se ne raspravlja. Valjda. Junaci treće grupe su rijetka pojava kod nas, ali mogu se videti iako su pomno skriveni i neupadljivi. Oni ne vole isticanje bilo kakvih logotipa. Obući će Armanijevu bijelu košulju i duge svetlosmeđe pantalone a da niko ne sazna koji brend nose. Štaviše, brendovi im i ne trebaju. Dovoljno je da uđu u kakav high street butik i izaberu nekoliko jednostavnih modela, jer ništa nije više šik od klasičnog stila muškarca. Dobro krojen sako i jednostavna košulja ispod tog sakoa izgledaju nekoliko svjetlosnih milja bolje od ovih „meteroseksualaca u poricanju“. Klasični komadi odjeće snažni su prvenstveno jer važe za sva vremena. Dobar kaput je dobar kaput. Nema nikakve veze sa modom, već sa stavom.
Otud nije nikakvo čudo što su Giorgio Armani i Ralph Lauren najbogatiji dizajneri na svijetu. Obojica su krenula sa muškom modom. Šik muškarci ostaju vjerni svojim dizajnerima i ne ulaze manično u butik svake sezone nego isključivo kada im zatreba koji komad. Armani to dobro zna i bez obzira što mnogi kritikuju njegove muške revije ocjenom „uvek isto“, Armani više nego uspješno prodaje svoju prvu liniju muškarcima koji cijene jednostavnost i kvalitet.
Uzmite za primer Georgea Clooneya, koji već decenijama oduzima dah ženama bez obzira na njihovu starost. Clooney je na svakom crvenom tepihu u Armaniju, a u privatnom životu isto tako njeguje izuzetno klasičan ali promišljen stil oblačenja. Tu je i Ryan Gosling, kao kralj lagano raskopčanih bijelih košulja i fenomenalnih sakoa koji variraju od jednostavnog pamuka do upečatljivog tvida. Njegove košulje su jednostavne, njegove majice su jednostavne – sve što nosi ima dašak klasičnog stila.
Mnogi taj klasičan modni stil doživljavaju kao da se radi o idejama iz prošlog vjieka, ali klasika je bezvremenska i može zaživjeti na bilo kojem tijelu, bilo ono mlađe ili starije. Samouvjereni muškarci ne razmišljaju o stilu i ne provode godine skupljajući DSquared2 patike. Najvažnije sudije u cijeloj priči na kraju krajeva su žene koje vole te klasične muškarce u njihovim bijelim, lagano raskopčanim košuljama i što jednostavnijim pantalonama koje prate liniju tijela. Kada pogledate listu najvećih holivudskih zavodnika, te fotografije sa crvenih tepiha i raznih događaja, i sami možete da se uvjerite šta stilski šik kod muškarca znači. Manje je više. Muškarci su s Marsa, a ženu su s Venere, kako je rekao pisac John Gray.
Najveća šteta, međutim, leži u tome što se sve veći broj mladića priklanja ovoj drugoj kategoriji, gde logotipi ističu mačizam kao što to rade satovi ili automobili. S druge pak strane ne treba gubiti nadu, jer uvijek će postojati oni tvrdoglavi muškarci kojima će biti lakše i praktičnije uživati u klasici dobrog odijela umjesto u pripijenoj Dolce&Gabbana majici.
Tekst: Grgo Zečić
