Buđenje je prije zore po mraku jer je najbolji doživljaj dočekati zoru u balonu. Tokom pune sezone bude više dnevnih polazaka balona. To znači da dnevno bude u zraku više od dvije hiljade ljudi. Ta brojka dovoljno govori o sigurnosti. Kompanije, kojih ima jako puno, brinu da cijelo iskustvo protekne bez ikakvih problema. Prije leta se prođu kratka uputstva o tome kako se ponašati za vrijeme leta i spuštanja te u slučaju nezgode. Organizatori prije leta daju doručak na mjestu okupljanja.
Cijena ima različitih te o visini cijene ovisi i nivo usluge. Bazična cijena je 100 američkih dolara po osobi i uključuje transfer od hotela, pecivo i kafu te mjesto u košari balona u koju stane max. 28 ljudi. Let traje oko 45 minuta. Što je cijena viša usluga je bogatija: let traje duže (do sat i pol), doručak je bolji (neki ga nude i u samom balonu), košare su manje (mogu biti i samo za četiri osobe) i dojam je luksuzniji.
Sam let je stvarno nešto posebno. Uz povremeni huk vatre koja zagrijava zrak, balon klizi oko jedinstvenih geoloških formacija stijena Kapadokije. Krajolik mijenja boju kako izlazi sunce pa imate osjećaj kao da se nalazite u nekom crtiću u kojem se prolijevaju kante boje po bijelom papiru. Baloni u Kapadokiji su doživljaj za kojeg vrijedi doći, rano se probuditi i moram priznati smrznuti na visini od 600 m. Treba biti i svjestan rizika vremena jer za jakog vjetra ili kiše baloni ne lete. Meni je uspjelo poletjeti tek treće jutro.
Za Kapadokiju su čuli mnogi putnici, a oni koji nisu bili, a žele, mogu potvrditi iskustvom od ove jeseni 2017. da je putovanje sigurno i da nema nikakvih sumnjivih situacija, agresije ili da se putnici osjećaju sigurno. Turista ima zapravo mnogo, a većinom doalze iz Azije. Od europskih jezika se naviše mogu čuti njemački i francuski.
Do Kapadokije se stiže avionom Turkisha preko Istanbula. Povratne karte su oko 300 eura. Leti se na Nevsehir ili Kayseri. Od tamo je transfer 5 do 10 eura po osobi do hotela u gradićima Goreme, Ortahisar i Urgup. Najbolja sezona za letenje je proljeće i jesen jer ljeti bude vruće i gužva, a zimi je hladno. Za dobar smještaj s doručkom potrebno je izdvojiti oko 50 eura po osobi.
Goreme je središnje turističko mjesto u kojem je svaka kuća lokal ili trgovina, dok je Ortahisar mirnije, autohtonije mjesto u kojem se još živi normalnim životom. Vlasnik hotela je Rifat Sevdik, Sandžaklija koji govori lijepi arhaični jezik koji zvuči slično kao bosanski. Vrlo je uslužan i može organizirati sve aktivnosti, transfere te vožnju balonom.
Piše: Savjetnik za putovanja Vlado Šestan
Izvor: Cover.style.hr
