Iako su pravne definicije različite od države do države, silovanje se u širem smislu karakteriše kao čin kojim se osoba prisiljava sudjelovati u seksualnoj aktivnosti protiv svoje volje, odnosno upotrebom nasilja, prijetnji ili uslijed posljedica bolesti ili omamljenosti zbog čega nije u stanju odbiti ili se suprostaviti seksualnoj aktivnosti. Seksualni odnos pri silovanju nije samo vaginalni, pod silovanje spada i oralni i analni seks kada nema pristanka druge strane, kao i seks stranim tijelom (predmetom).
Žrtve silovanja mogu biti i muškarci i žene, ali o silovanjima muškaraca (naročito od strane žena) u javnosti se jako malo govori. Prvi razlog je što muškarac koji je bio žrtva silovanja, nerijetko se usudi progovoriti o tome zbog straha od javne osude i ismijavanja, dok ostali razlozi idu toliko daleko da i negiraju uopšte mogućnost da žena siluje muškarca, ili ga prisili na seks. Sa jedne strane imamo veo šutnje kada žena doživi orgazam tokom silovanja, dok na drugoj ako se penis ukrutio – nije bilo silovanje. A bilo je.
Taktike koje koriste žene
Seksualna prisila kojom se može nastupiti prema drugoj osobi uključuje predseksualni kontakt kao što je ljubljenje, dodirivanje i trljanje protiv volje, prisilni seks, pokušaj silovanja i silovanje. Prema istraživanjima žene će vjerovatnije inicirati neželjeni predseksualni kontakt i prisilni seks od silovanja i pokušaja silovanja. Za razliku od muškaraca, koji najčešće koriste fizičku prisilu, žene kako bi muškarce prisilile na seks koriste taktike poput neprimjerenog dodirivanja, emotivne manipulacije, te opijanje i drogiranje.
Ispovijesti silovanih muškaraca
Nakon što je jedan muškarac koji je bio žrtva silovanja odlučio da progovorio o svom iskustvu na aplikaciji “Visper”, značajan broj muškaraca odazvao se i podijelio svoje ispovijesti.
“Prošle nedjelje otvoreno sam priznao da sam silovan prije dvije godine. Ja sam muškarac. Moj napadač bila je žena. Da, to se dešava.”
Iako su anonimni korisnici govorili o hrabrosti žrtava da počnu raspravljati o nečemu o čemu se ne priča, pojavili su se i komentari poput “da li silovanje za muškarca može biti bolno i traumatično kao što je za ženu?”
Psihološka trauma nakon silovanja jednaka je i za muškarce i žene. Iako odrasli muškarci smatraju da mogu konrolisati svoje nagone, gubitak kontrole nad tijelom koji se događa tokom silovanja, ostavlja veliki osjećaj srama za žrtvu.
Iz udruge “Male Survivor” koja pruža potporu muškim žrtvama seksualnog nasilja Curtis St.John govori da “ljudi jednostavno ne vjeruju da se muškarca može silovati i ne razmiju da ne znači ne”.
Prije nekoliko godina tri žene uhapšene su u Harareu, prijestonici Zimbabvea, pod optužbom da su kao članice organizovane kriminalne grupe silovale muškarce kako bi njihovu sjemenu tečnost iskoristile u obredima.
“Jedna od njih mi je prosula vodu u lice, dok mi je druga ubrizgala neko sredstvo za podsticanje seksualne želje. Zaustavile su automobil i natjerale me na polni čin, sa svakom po nekoliko puta, pri čemu su koristile kondome. A kad su završile, izbacile su me iz kola i ostavile kraj puta potpuno golog”, ispričao je muškarac.
Doktorica Sandra Knight, predsjednica jamajčanske Nacionalne komisije za planiranje porodice govori kako veliki broj muškaraca prijavljuje silovanje.
“Muškarci u dobi od 16 do 20 godina prijavljuju silovanja, baš kao i oni u dobi od 30 do 35 koji takođe prijavljuju silovanja od strane starijih žena. To nije nikakva novost. Starije žene uvijek su seksualno iskorištavale dječake i mladiće na Jamajci. Ali sada, dječaci polako shvataju da seks bez pristanka znači silovanje”, za Jamaica Observer govori Knight.
U gradu Pretoria (Južnoafrička Republika) ove godine zabilježeno je grupno silovanje 23-godišnjeg mladića. Nakon što je mladić ušao u taksi sa tri nepoznate djevojke, jedna od njih mu je ubrizgala nepoznatu supstancu nakon čega je izgubio svijest. Prema policijskom izvještaju probudio se u sobi, gdje su ga tjerale da pije energetska pića i tri dana ga silovale na smjenu. Nisu mu dale da spava, a koliko puta je bio silovan ostalo je nepoznato.
U sklopu projekta “Unbreakable” objavljivane su izjave koje su muškarcima žrtvama silovanja upućivali njihovi najbliži. Tako je bivša zaručnica jednom muškarcu koji je preživio napad rekla da “bude muško” nakon što se on uspaničio jer je nakon osam godina vidio svoju napadačicu.
Šta kaže statistika?
Istraživanja u SAD-u pokazuju da broj silovanih muškaraca približno odgovara broju silovanih žena. Studija provedena na Stanford Univerzitetu 2012. godine pokazala je da od 152 muške osobe 51,2% je bilo izloženo nekom obliku seksualne viktimizacije u dobi iznad 16 godina, a 48,4% prijavilo je da su napadačice bile žene, dok 3% njih su bili žrtve i muških i ženskih napadača.
Anketa Centra za kontrolu i prevenciju bolesti o seksualnom nasilju (CDC), vodećeg nacionalnog instituta javnog zdravstva u Sjedinjenim Državama, iako ima mnogo sjajnih stvari, prema profesorki prava na Univerzitetu u Kaliforniji (UCLA), Lari Stempl ona isključuje muškarce koji su bili prinuđeni da penetriraju u nekoga (kada su na to nagovoreni, fizički prinuđenii, ili radili bez saglasnosti), jer statistike o ovim zločinima smješta pod kategoriju “druge vrste viktimizacije”.
„Smještaju to u istu široku kategoriju sa nepristojnim komentarima neznanaca i egzibicionizmom”, kaže Stemplova.
Stereotipi koji se odnose na muškarce i seks moraju se promijeniti, kao i implikacije da je za “muškarca svaki seks dobar seks”, jer dokle god u javnosti dominira taj diskurs, muškarcima je teže da se požale i prijave seksualno zlostavljanje.
O neprijavljivanju seksualnog nasilja nad muškarcima, Stempl se bavila u svom radu iz 2014. godine “The Sexual Victimization of Men in America: New Data Challenge Old Assumptions”, gdje je otkrila da kada se uzmu slučajevi kada su muškarci bili “prinuđeni da penetriraju” u nekoga, stope seksualnog kontakta bez pristanka približno su jednake kod muškaraca i žena: 1,267 milion muškaraca je reklo da su bili žrtve seksualnog nasilja, u poređenju sa 1,270 milion žena.
Kako bi što bolje razumijeli ponašanje žena koje seksualno napadaju muškarce, u novoj studiji objavljenoj u maju 2017. godine, Stempl sa još dva istraživača pažnju usmjerava na same počiniteljke.
Studija pod nazivom “Sexual victimization perpetrated by women: Federal data reveal surprising prevalence” obuhvata četiri ankete CDC-a i Zavoda za statistiku Ministarstva pravde a rezultati su suprotni od uvriježenih stereotipa po kojima je mala vjerovatnoća da žena može nekoga zlostavljati. Naime, rezultati su pokazali da to nije nikakva rijetkost. Prema rezultatima CDC-ove posljednje telefonske ankete koju Stempl istražuje, 68,6%muškaraca koji su prijavili seksualnu viktimizaciju govori o ženskim počiniocima. Čak 79,2% muškaraca koji su prijavili da su natjerani na penetraciju – “oblik seksa bez sagasnosti koji muškarci češće iskuse tokom svog života”, navelo je žene kao počiniteljke.
I dalje tabu tema
Iako je mogućnost da žena siluje muškarca prvi put dokumentovana u istraživačkoj literaturi, tridesetih godina prošlog vijeka, istraživanja na ovu temu postala su češća tek tokom protekle decenije. I danas su silovanja muškaraca ekstremna tabu tema, a mnogi ljudi i dalje nisu svjesni ovog problema jer slučajevi najčešće ostaju neprijavljeni. Ono što muškarce najviše spriječava od prijavljivanja ovakvih stvari je zabrinutost šta će se misliti o njihovoj muškosti ili seksualnosti, strah i osjećaj srama jer nisu mogli zaustaviti silovanje. Istraživanja su pokazala da muškarci koji su seksualno napadnuti ili silovani imaju veći rizik od razvijanja PTSP-a, ovisnosti i suicidalnih misli.
Na kraju, možete pogledati video koji je napravila britanska policija sa ciljem osvještavanja javnosti o važnosti pristanka na seksualni odnos. Pristanak na seks uspoređen je sa pitanjem “Želite li čaj?” i mogu se vidjeti jasne instrukcije šta se pod tim podrazumijeva.
Izvor: Lola magazin
