Šena Šarma je kolumnistinja Elit Dejla koja je s čitateljima podijelila svoja razmišljanja o onome što često nazivamo „nesuđenom ljubavi“. Smatra da svako ima jednu takvu, ali ipak je nekako predodređeno da nam on/ona pobjegnu ili to, pak, učinimo mi – a kasnije se zbog toga žali. Ipak, život ide dalje…Svoje pismo je namijenila bivšem dečku: Nisam ona koju želiš sada, već ona koja će ti kasnije trebati…
Nikad neću zaboraviti tebe, svoju prvu pravu ljubav. Zajedno smo radili divne stvari, svi su nam mogli zavidjeti na sreći. Ali, takođe smo bili mladi i nepromišljeni, što se kasnije pokazalo i našim najvećim greškama, posebno u našoj vezi. Kad pomislim na pravu ljubav, riječi koje mi padaju na pamet su stabilna sreća, empatija i obaveza jedno prema drugom. Kad smo mladi, osjećamo se nepobjedivo i mislimo da se baš sve može desiti. Kao da posjedujemo moć da sve pokrenemo. Na žalost, pravi život ne funkcioniše tako.
Samo zato što nešto funkcioniše u praksi, ne znači da će funkcionirati u stvarnosti. Pronašli smo jedno drugo u nezgodno vrijeme, na nezgodnom mjestu. Stvarnost je da ponekad naprosto upoznaš onog pravog u pogrešno vrijeme. Očaj ni izbliza ne opisuje moje emocije nakon našeg rastanka, a shvatila sam da je okrivljavanje tvoje nezrelosti zapravo nezrelo od mene. Zrelost dolazi nakon što smo iskusili svijet. Nisam mogla da budem ljuta što smo oboje morali još toliko toga da prođemo. Neke ljubavi mogu biti osuđene prije nego što počnu.
Želiš kvantitet, a trebaće ti kvalitet…
Želiš gole žene u svom krevetu, ne samo jednu. Želiš uzbuđenje osvajanja i fiks za svoj ego koji donosi požuda. Saznaćeš da ono što čini muškarca nisu brojke, već promišljenost njegovih djela i dubina njegove dobrote i nježnosti. Pravi muškarac je posvećen onome što čini i što želi, onome što govori i onoj koju voli.
Želiš nepredvidivost, a trebaće ti stabilnost…
Pustolovina za tebe je brzo kucanje srca, adrenalin i nepoznato. Sazrijevanje je lijepo jer pustolovina postaje nešto sasvim drugačije. Pustolovina je produbljivanje svoje veze s drugim čovjekom. To znači ponovno zaljubljivanje iz dana u dan svaki put kad jedno drugom završite rečenicu.
Želiš površno, a trebaće ti duboko…
Uživaš u neobaveznim razgovorima, izlascima bez cilja i zabavi kojoj nema kraja. Sjediš s drugarima i uz pivo filozofiraš o automobilima, računarima ili fudbalu kao da je to najvažnija stvar na svijetu. Ne želiš preveliku bliskost s nekim ko donosi previše toga o čemu mora da se misli.
„Kasnije ću se pozabaviti s tim“, kažeš sam sebi. Pet, deset, 15 godina do sada, život u obavezama će ti pružati zadovoljstvo i smisao. Osjećaćeš ponos nakon što nešto riješiš, kao i onda kad imaš nečiju ruku da je staviš u svoju u borbi sa životnim problemima.
Želiš bijeg, a trebaće ti utjeha…
Džoint i dno boce neki su od tvojih najbližih prijatelja. Pouzdaješ se u njih jer ne želiše da znaš ko si zapravo, s njima se boriš protiv zrelosti i odraslosti. Jednog dana ćeš saznati da te ne mogu spasiti, ali da ljubav može.
Osjetićeš potrebu da se napokon otvoriš nekome i nećeš se bojati onog što ona vidi u tebi. Jednog dana bićeš spreman na sve te stvari. Ne samo da će ti biti potrebne, već ćeš ih i željeti. Ali tada vrijeme neće biti na našoj strani. Kad dorasteš tim stvarima, ja ću već biti s nekim drugim. Ako nam se putevi sretnu jednog dana, poželiću ti sreću i sa sjetom se prisjetiti naše ljubavi.