Moj život posljednjih par mjeseci je vrlo sličan stihu koji konstantno izbija iz stanova kojima sam okružen: “Tri sam noći spojila, rekord sam oborila”. Dogodi se ponekad da spojim dvije neprospavane noći kad se moj dragi komšija konačno smiluje u pola dva ujutru i prestane sa turbo-teheranom.
Moj komšiluk je zvanično nevjerovatan. Radni dan mi uglavnom počinje buđenjem u pola 6 jer treba se srediti i stići na posao do 7. Komšinica ispod mene tačno u 6 svakog jutra kreće sa diskografijom svoje omiljene turbo-folkerke i stvarno ne znam kako joj nije dosadilo da sluša taj prokleti isti album svaki dan ispočetka.
Hvala građevinskom preduzeću koje je napravilo moju zgradu koja izgleda kao da je iz Prvog svjetskog rata, pa su zidovi kao nužno zlo jer se sve čuje iz susjednih stanova. Nije problem kad neko normalno pojača muziku, ali sluh me dovoljno dobro služi i jasno mi je da je ovo klasično iživljavanje jer sam se nekoliko puta probudio iz sna, a popio sam bromazepam.
Nakon što dobijem jutarnju dozu dub-dub-tuc-tuc uz zavijanje glasom koji kao da stiže iz podzemnog Hadovog svijeta, dolazi popodne. Kad se vratim kući nakon posla, želim da popušim cigaretu i popijem kafu kao sav normalan svijet, ali tad na red dolazi moj mlađi komšija sa moje lijeve strane kojem roditelji nekim čudom nikad nisu kod kuće u popodnevnim časovima i to je vrijeme da on raspali Cviju, Miju, Rastu, Krastu i ostatak ekipe.
Preživjeo sam popodnevnu dozu muzičkog kontejnera i vrijeme je za večer jer tad glava od muzičkog sadržaja kreće da peče.
Večer je rezervisano za moje komšinice sa desne strane. Studentkinje koje mnogo vole kafanu. Njihov laptop i visokofrekventno skičanje istog znaju da potraju duuuugo, dugo u noć.
Trebalo bi da ih sve prijavim policiji, da im na kućnom pragu napravim logorsku vatru ili prodam stan i odem u tri lijepe. Ništa od ovoga nisam uradio.
Niko od pomenutih ne poštuje kućni red i imam svako pravo da zovem policiju. To ne radim jer neću da budem kao onaj čiča iz prizemlja kojeg svi mrze jer se stalno mršti.
Imam i ja pravo na miran san i beauty sleep!
Drage komšije, sram vas bilo jer se ponašate kao da živite u kući koja se nalazi usred polja. Sram vas bilo jer kad je pukao oluk, boljelo vas je dupe da platite popravku jer niste na posljednjem spratu, a ja jesam. Ko njega jebe, pusti jedno kolo da svi izginemo u vodu. I sram mene bilo jer vas trpim.
Nevjerovatno je to kad nas, ako se ne žališ, svi će da te gaze. Evo, ovi moji oko mene gazili su me posljednjih mjeseci kako bubu. Jedino rešenje je da što ranije legnem i nadam se da ću zaspati prije nego što počne: “Hoćuuuuu noćaaas da ti priiiiznaaaAAAaaAAaaaAAam…”.
