Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
“Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje.
Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.
Molimo se rijetko.
Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti.
Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti.
Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na Mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog komšiju. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim.
Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, a zagadili dušu. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.
Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jače kompjutere s većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Vrijeme s puno dokolice, a malo uživanja. Vrijeme raznovrsne hrane i loše prehrane.
Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda; sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova; ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala; sve debljih ljudi i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.
Zapamtite:
Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas.
Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa.
Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj mogu izliječiti ranu, ako dolaze duboko iz srca.
Sjetite se da se držite za ruke i cijenite trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.
Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju.
Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.”
Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar George Carlin nakon smrti svoje supruge.
Izvor: stil.kurir
