Ponekad sam usamljena i stvari idu nizbrdo. Ne mogu spavati i jednostavno ti moram poslati poruku da bih znala da nisam sama.
Samo da se podsjetim da si tu ako nešto pođe po zlu, ako me uhvati panični napadaj ili sam zabrinuta o smjeru u kojem moj život ide. Lijepo je znati da si tu za mene. Hvala ti.
Kada ugledam nešto fora na Facebooku i pošaljem ti, zajedno se smijemo do suza. Ne mogu ne poslati. Znam da ćeš se probuditi vidjeti i nasmijati se. Odgovorit ćeš mi sa emoticonom koji se smije i plače istovremeno, a zatim ćeš se okrenuti i zaspati. I bit ćemo zadovoljne znajući da se netko na ovom svijetu nasmijao u istom trenutku kao i mi i to zbog nečeg toliko glupog što neće ujutro ni biti smiješno. Hvala ti.
Kada sam pijana i moj mozak mi napokon dopušta da priznam istinu samoj sebi, onu koju sam potiskivala trijezna, treba mi netko s kime ću podijeliti sva svoja saznanja. Ti si ta osoba. Postoji istina koju nisam htjela prihvatiti tjednima, mjesecima ili možda godinama.
Možda o tome koliko sam nesretna na poslu ili u sadašnjoj vezi. Ili možda si jednostavno moram priznati da napokon želim ići na tečaj glume ili na put po Europi. Kada ti napišem poruku o tome, moje misli postanu stvarnije, opipljivije. Nisu više ideje koje mi se sramežljivo i tiho motaju po glavi. Hvala ti.
Šaljem ti poruku kada se spremam napraviti pogrešku, kao primjerice, odgovoriti bivšem koji mi je slomio srce. Kada znam da sam preslaba da se oduprem tome, šaljem ti poruku o njegovom javljanju. Ti mi tada govoriš da to nije prava odluka i da me neće učiniti sretnijom. Ponekad si tu samo kako bi me saslušala i savjetovala jer ti je istinski stalo do mene. Hvala ti.
Hvala ti što odgovaraš na moje poruke u 2 ujutro. Kada sam pijana od smijeha, kada plačem ili sam budna jer me nešto muči u mom životu. Hvala ti što mi daješ do znanja da si uvijek tu za mene. Zbog tebe se i u najusamljenijim noćima ne osjećam tako sama.
