Na koje sve načine novorođenčadi komuniciraju dok ne progovore. Sisanje u „prazno” ne znači da je gladna, već tako sebi izaziva osećaj prijatnosti.
Čim se rode, bebe pokušavaju da komuniciraju. Plač, pogled, bijes, najčešći su signali koje šalju roditeljima. Iako je ovaj vid gestikulacija uglavnom jasan, roditeljima je često nerazumljiv. Obično ih zbunjuje vrsta plača, izraz lica, neuhvatljiv pogled ili neki drugi vid neverbalne komunikacije, kojom se bebe služe sve dok ne progovore.
– Većina ljudi nema problem da protumači signale neverbalne komunikacije odraslih osoba, ali je za bebe potrebna dodatna vještina. Čak i tamo gdje su reakcije više nego jasne, kao u slučaju osmijehivanja. Osmijeh uvijek i nedvosmisleno ukazuje na dobro osjećanje onog koga upućuje. Međutim, to nije slučaj kod novorođenčadi od nekoliko nedjelja koja “blaženi osmijeh” pokazuju najčešće u snu. Ovakav osmijeh nije povezan sa nečim što bebe doživljavaju, već je to nesvjesni pokret mišića oko usana. Pravi osmijeh moguće je vidjeti tek od šeste nedjelje i drugog mjeseca, kada ljudski lik uđe u bebin vidokrug. Ovaj socijalni osmijeh predstavlja nezaboravan trenutak za roditelje. Obično se dešava kada se roditelji nadviju nad kolica ili krevetac. Ovo je prvi pravi poklon za mamu i tatu, ali i veoma važan pokazatelj da se beba pravilno razvija. Kašnjenje ili izostajanje osmijehivanja u ovom periodu, ponekad može da bude znak izvjesnih razvojnih teškoća.
Šta je još karakteristično za baš male bebe?
– Takozvano sisanje “u prazno”. One često prave pokrete ustima i jezikom imitirajući sisanje. Ova pojava se obično dešava pred hranjenje, ali nije rijetkost da bebe to rade i poslije obroka ili u snu, zbog čega roditelji misle da je stalno gladna. A u stvari, radi se o nečem posve drugom. Beba vrlo brzo nauči da joj hranjenje ne izaziva samo osjećaj sitosti, već i prijatnosti. Ona tu prijatnost želi da izazove i nezavisno od uzimanja obroka, pa imitiranim pokreta sisanja obezbjeđuje dobar osećaj i u „slobodnom vremenu”.
Zašto bebe drže šaku u ustima?
– Već do trećeg mjeseca otkrivaju svoju šaku, pa se često može vidjeti da je skoro cijelu drže u ustima ili sisaju samo prste. Ova manifestacija obično upućuje da je beba gladna. Ipak, da bismo bili u potpunosti sigurni da je u pitanju glad, treba da se ispolje još neke reakcije nezadovoljstva, kao što je kenjkavost, bacakanje nožicama, plačan ili namršten izraz lica. Ako svega toga nema, sisanje šake predstavlja reakciju kojom se beba sama umiruje, ponekad uspavljuje ili najavljuje nicanje zubića.
Na koji način negoduju?
– Jak plač uz odupiranje nožicama o podlogu predstavlja jasan znak da na nešto beba negoduje. Ako su otklonjeni uobičajeni uzroci ovakvog ponašanja, kao što je glad, žeđ, pospanost, mokre pelene, onda ona vjerovatno želi nešto drugo. Obično je promjena bebinog položaja okretanjem potrbuške, ako je do tada bila na leđima, sasvim dovoljna. Ukoliko snažno plače i savija nožice prema stomaku, gotovo je sigurno da ima grčeve ili problem sa stolicom, zbog čega u tom dijelu osjeća bol. To se može lako provjeriti. Ako probate nježnim pokretima da bebi ispravite nožicu, a plač se pojačava, znači da su navedeni simptomi prisutni i treba ih što pre otkloniti.
Šta govore bebine oči?
– Do šestog mjeseca beba bi trebalo da razvije sposobnost uspostavljanja direktnog kontakta očima sa drugom osobom. To se najčešće primjećuje tokom hranjenja i presvlačenja kada su majka ili otac sa djetetom intenzivno upućeni jedno na drugo. Ukoliko ova reakcija u navedenom periodu izostane, potražite pomoć pedijatra, radi blagovremenog pregleda i eventualnih koraka koji treba da se preduzmu.
Da li pogled još nešto pokazuje?
– Ponekad se dešava da beba izbjegava pogled i okreće glavu na stranu kada neko želi da joj priđe. Roditelje ovo posebno pogađa jer misle da im beba šalje poruku da ne želi kontakt sa njima. Međutim, najčešći razlog ovakvog ponašanja je da joj je nešto drugo privuklo pažnju ili da ne želi da joj se ulazi u lični prostor. Zapravo, pravila komunikacije koja važe u poslovnom svijetu, gdje nije učtivo unositi se drugoj osobi u lice, mogu da se primijene i sa bebom. Ovog pravila posebno treba da se pridržavaju gosti koji dolaze u kuću. U našoj kulturi vlada običaj da se bebama i maloj djeci prilazi naglo, često uz štipanje obraza. Ovakve izlive nježnosti bebe ne podnose, pa se često brane okretanjem glave, izbjegavanjem pogleda, a ponekad i plačom.
Ispoljavaju li još nešto u odnosu na nepoznate?
– Bebe u različitim periodima razvoja ispoljavaju različite oblike ponašanja u odnosu na nepoznate ili nedovoljno poznate osobe. Roditelji se najčešće iznenade kada primijete da njihova beba, koja je do juče htjela kod svakoga, sada odjednom vrišti i ne odvaja se od njih. Obično od sedmog do devetog mjeseca bebe ispoljavaju iznenadni strah, i neće u naručje kod ljudi sa kojima nemaju češći kontakt. Mada je ovo neprijatan događaj za sve prisutne, po svojoj suštini predstavlja važan podatak da beba napreduje u dobrom pravcu. Zapravo, beba u ovom uzrastu počinje da pravi razliku između bliskih i stranih osoba, nastojeći što više da bude u blizini bližnjih, jer joj ulivaju sigurnost i zaštitu. Ovakva bebina privrženost istovremeno pokazuje da su mame i tate u njenom dosadašnjem životu uradile prave stvari. Roditelj je uspiju da se izdvoji kao značajna figura, različita od svih drugih. Odsustvo reakcije privrženosti roditeljima, prisutno je kod bebe o kojoj je previše osoba brinulo pa ni jedna ne može posebno da se izdvoji. Ponekad to može biti i znak da se roditelj nedovoljno emotivno uključuje u kontakt sa svojim djetetom, iako tehnički dobro brine o njemu.
Izvor: b92.net