Tog jutra sam u autobusu prisluškivala razgovor dvije žene. Jedna je objašnjavala drugoj kako mora više da se šminka, jer je žensko, pobogu. Da posjećuje frizera, jer nova frizura uvijek riješi problem. Da postoje i ti neki tretmani koji ti oduzimaju godine, pa si kao poslije dva sata mlađi deset godina. Objašnjavala joj je i gdje se nalazi ta i ta radnja sa haljinom koja ima karnere. Karneri su must have ovog proljeća. Oni veliki karneri. Samo ti. Glomazni.
Činilo se kao da će ovaj razgovor trajati u nedogled. Kao da ta jedna žena umije samo da priča. Bez prestanka, dok druga umije samo da sluša. Međutim, izgovorila je to. To je zaustavilo priču i proizvelo muk. Izgovorila je tiho: „On me ostavlja.“
Učinilo mi se da je na trenutak sve stalo. Jutro, autobus i priča.
On je ostavlja. Ona to zna.
Nije važan razlog. Važno je da to neće riješiti nijedan frizer i haljina sa velikim karnerima.
…
Na Zelenjaku je prosila žena. Povijala se naprijed-nazad i izgovarala je: „Za tvoje zdravlje i moj hljeb! Bog da ti da.“ Druga žena joj je odbrusila: „Radi nešto, ciganšturo!“ Ljudi su nastavili da prolaze. I ja sam prolazila sa njima. Razmišljala sam, kako lako zaboravljamo zdravlje i hljeb. I kako lako lijepimo etikete.
…
U Knezu pijani klinci koji se još uvijek nisu vratili iz „noćnog“ provoda gnjave svirača.
-Sviraj!
-Ne umijem.
-Sviraj Đanija daćemo ti 500 dinara!
-Ne poznajem gospodina.
-Ti i ne treba da ga poznaješ, treba da drndaš tu gitaru! Đani je institucija, matori! Sviraj!
…
I dalje je jutro. Stižem na posao. Uključujem komp.
Na internetu pišu kako je preminuo Igor Kolarov. Kažu da je nenadoknadiv gubitak za književnu scenu. Vrsni pisac dječije književnosti.
Kažem gubitak. Kažem da on meni nije bio pisac za djecu. I da su te podjele smiješne. Da su sve podijele smiješne. Kako može biti pisac za djecu onaj ko napiše:
„Svet je prazan.
Neću da cmizdrim.
Tako je to.
Šta me briga.
Svet je prazan.
U takvom jednom svetu Mesečev vrt koji napravite sa prijateljem velika je stvar.“
…
Ne cmizdri.
Ne čekaj da te žena na Zelenjaku podsjeti na zdravlje.
Ne ponižavaj umjetnike.
Ne dijeli, spajaj.
Koga briga za karnere i must have?
Pisci ne umiru, sve dok praviš Mesečev vrt!
Autorica: Tijana Banović