Ne razumijem ljude koji ni u čemu ne vide lijepe stvari, povod za sreću, klicu nečeg pozitivnog, kojima je život u energetskom minusu.
Ne razumijem žene koje misle da su bolje/gore od drugih žena jer se (ne) šminkaju.
Ne razumijem muškarce kojima je alkohol i povod i opravdanje i uzrok i početak i kraj.
Ne razumijem ljude koji svu svoju ljubav, vrijeme, emocije bilo kojeg tipa ulažu u navijanje za sportske klubove.
Ne razumijem ljude koji ne čitaju knjige.
Ne razumijem postojanje današnjih političara koji su političari koliko sam ja vidovita.
Ne razumijem tvrdnju da Bog kao simbol pravde postoji, a djeca oboljevaju, čak i umiru svaki dan.
Ne razumijem ni majke ni očeve koji ostave svoju djecu sa ili bez izgovora.
Ne razumijem humor na temu nečijeg fizičkog nedostatka i dodajem naslov: Zamisli da si taj neko ti?
Ne razumijem žene koje stavljaju silikone u bilo koji dio tijela jer me strah da u sebi nosim silikon.
Ne razumijem ljude koji nekog ne vole, čak i mrze, bez osnovanog razloga. Ljubav bez povoda već razumijem.
Ne razumijem ljude koji varaju svoje partnere i ostaju s njima partneri jer to tako treba.
Ne razumijem brakove koji se klate na klackalici brendiranoj u “U braku smo zbog djece.”.
Ne razumijem zašto je priča o seksu i seksualnosti uopšte taboo tema.
Ne razumijem zašto se struja i voda naplaćuju.
Ne razumijem zašto su putovanja na mora i planine tako skupa. Kad mora i planine nisu ničiji. Svačiji su.
Ne razumijem zašto postoje granice i kome je ta idiotarija pala na pamet.
Ne razumijem zašto nekom smeta što dječak voli dječaka, a curica curicu.
Ne razumijem žene koje za sebe kažu da nisu feministkinje.
Ne razumijem zdrave ljude koji sebi dozvole debljanje do statusa “medvjed”. Bez da to ima veze s nekim poremećajem u organizmu na koji ne mogu uticati.
Ne razumijem mnogo stvari, ljudi, situacija na ovom nerazumnom svijetu.
Ne razumijem. Ali ne osuđujem.
Jer i ja radim i živim mnoge stvari koje drugi ne razumiju.
Želim vam razumijevanje.
