Kakvim god klasifikovali naše društvo tokom godina kroz odnos prema ženama ja mogu da vidim ko je stub našeg društva. Žene koje su obrazovane životom ili školom. To su dame čija je misija da grade obrazovne institucije, uče nove generacije, otkrivaju lijekove, stvaraju umjetnost…
Ipak, nije to sva, niti njihova najvažnija zaostavština složio se neko sa mnom ili ne. Ono što ostaje iza njih je svaki život koji su dodirnule.
Otiske po mom životu ostavile su mnoge žene.
Znate, kada dodate boje životu jedne djevojčice vi ne promjenite samo nju već čitavu jednu porodicu, slobodno bih mogla reći kako promjenite čitavu zajendicu. U samo jednom momentu osnažite li ženu ona može mijenjati svijet a ja tako duboko vjerujem u to.
Od svih njih koje su prošle ili su još u mom životu naučila sam imati petlju te, kako niti jedan trenutak nije iznad mene a da svaka načinjena greška ne predstavlja tragediju već putokaz za pravi put.
Sada postavljam pitanja, preispitujem svoje misli, pravim greške, donosim prave odluke, učim a više od svega rastem. JA SAM MILJENICA SVOG ŽIVOTA I ŽENA KOJA MOŽE SVE.
Draga moja mama i draga moja Emina, Mela, Lejla, Aneta, Selma, Ena, Amra, Šejla, Željka, Eminna, Edina, Lana, Saša, Saro, Džezi… Vi ste sve te koje ste moj život dodirnule i nadahnule na svoj način.
Sretan vam 8. mart i svaki dan u kojem nečiji život dotaknete.
Piše: Amra Avdić
