Smiješno li je da pokušavamo odgonetnuti koliko su mame slabe na svoje klince i klinceze? I dok su mali, ali i kad porastu – ma do kraja života.
One bdiju nad svojim mezimicama i mezimcima, 24 sata, 7 dana u sedmici, 356 dana u godini. Koliko god da ih imaju. Moja baka je imala običaj reći: “Imam ih petoro, ko i prstiju na ruci. Svaki kad zarežeš, boli i krvari isto, tako i kad bilo kome od njih fali nešto, jednako se brinem.”
Što više mama upoznajem, sve sam uvjerenija da je baka bila u pravu. Danas rijetko koja ima petoro, ali nema veze. 🙂 Slabe su mame na suze, osmijeh, uspjeh, neuspjeh, ali sve i jedna su posebno slabe na – zdravlje svoje djece! Pa zato često od muhe naprave slona.
Brankica Raković, naša kolegica i urednica popularnog Lola Magazina je opisala svoje strepnje nad zdravljem svoje djevojčice.
“Svaki odlazak doktoru, čak i onaj rutinski, redovni, izazove u meni tremu do sad nikad viđenu, neku mješavinu straha, tješenja sebe same i razmišjanja, besmislenog razmišljanja mjesecima unaprijed.
Uhvatim se ponekad kako je gledam dok trči po kući u nekim samo njoj jasnim krugovima i kako se molim nebu, kosmosu, suncu da joj čuva zdravlje. Iz čista mira.
Sjećam se tih prvih mjeseci, od fleke sam pravila magarca, od trljanja oka slona, od kašlja aždaju.
Sad je malo bolje. S nekim se bezrazložnim brigama izborim bez i da ih izgovorim naglas.
Ali to je ono na šta te niko ne pripremi – ta briga.
Postane ti zdravlje tako bitno, onako kako ti je oduvijek trebalo biti bitno tvoje, a nikad nije.
Postane ti jasnije zašto su roditelji uvijek nekako tako zabrinuti, koliko su empatičniji i koliko se sa strane čini da “bez razloga paniče.”
Postaneš svjesna da briga nije nešto nužno loše, opterećujuće u mjeri da smeta svakodnevici.
I svjesna da si rodila najveću ljubav, najveću sreću i brigu koja nikad, nikad neće proći.
Samo da je zdrava ovako kako sada jeste. Sve drugo, baš sve drugo, će ona uraditi kad joj za to dođe vrijeme.“, napisala je Brankica na svom Facebook profilu.
