Najljepše sjećanje iz djetinjstva su mi majčine nježne ruke i miris krofni iz njene kuhinje.
Tako su mirisale da i dan danas kada zatvorim oči mogu da se sjetim svakog trenutka tog dana.
Dana kad sam naučila životnu lekciju.
Polako je padao mrak, a već danima djeca iz komšiluka i ja, planiramo “krađu” jabuka komšije Saliha. Slasne, crvene, vise sa grana i samo čekaju da se uberu. Međutim, danima nas spriječavaju roditelji, koji nas zovu u kuću čim počne da pada mrak. A na dnevnoj svjetlosti se jabuke ne kradu- i eto belaja!
Taj dan je bio idealan. Moja najbolja drugarica i ja smo imale pet minuta do pozivanja Mubere da se vratim kući, mrak je lagano padao, što je značilo barem pet pojedenih jabuka komšije Saliha.
Utrčale smo u dvorište, na jabuci je već bilo desetak drugara iz komšiluka koji su brali jabuke i bacali nama, te smo mi brzinom svjetlosti kupile u majicu i iznosile van dvorišta.
Potrajalo je to, sigurno više od pola sata, iznosile smo i unosile, mrak je već pao, a onda su se počela paliti svjetla komšija.
“Bježi, eto Saliha” začula sam kada sam već preskakala ogradu. Počeli smo trčati što brže kako bi izbjegli Salihovu galamu, i u tim trenucima smo vjerovali da nas nije vidio, da nas neće reći roditeljima i da slobodno možemo pojesti sve jabuke. Desilo se sve suprotno, naravno.
Vijest da njihova djeca kradu jabuke je već stigla do svih roditelja u ulici, i začuli su se glasovi svih roditelja. “Mirhaaa, Sanela, Amraa, Emire, Armineeee” odzvanjalo je ulicom.
Jedino svoje ime nisam čula.
“Dobro sam prošla” pomislih u sebi, ulazeći u kuću, i zastadoh na trenutak upijajući miris.
“KROFNEEEE” uzviknula sam glasno. Omiljena poslastica koju samo zlatne ruke moje majke znaju savršeno napraviti.
“Da, napravila sam krofne, al nisu za tebe” odgovarala je majka smirenim glasom.
“Ali kako, pa za koga su? Napravila si ih upravo, moram barem jednu probati. Znaš koliko su mi drage… Molim teee” odgovarala sam molećivim glasom.
Majka stavi pred mene zdjelu sa krofnama, a onda preko foliju, umota ih, dodade meni u ruke i pojasni..
“Krofne nisu za tebe, jer su za komšiju Saliha. Odnijećeš mu i izviniti se za ukradene jabuke. Koliko ti voliš krofne i raduješ se kada ih napravim, tako se on raduje svojim jabukama koje uzgaja tokom cijele godine. Ako nastaviš krasti jabuke, krofne ti nikada neće biti tako slatke.”
Nisam nikada više ukrala niti jednu jabuku, a krofne mi i danas dan mirišu na dobro poznatu lekciju!
