BiH iz dana u dan napušta sve više mladih. Prije svih medicinsko osoblje bolje sutra traži u inostranstvu. Međutim, i mladih drugih zanimalja i muzički talenti BiH okreću leđa. Jedna od njih je Tuzlanka Sonja Tešić.
„Naučila sam šta je smrt i prije nego što sam naučila šta je život”, kaže Tuzlanka Sonja Tešić. Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Sonji je bilo svega šest godina. Umjesto da se sa vršnjacima igra u gradskom parku, vrijeme je provodila po skloništu i u sobi čiji su prozori bili sakriveni iza ormara koji su služili kao zaštita od gelera. Struje nije bilo, a i kada je bilo, Sonja nije gledala televiziju. “Roditelji jednostavno nisu htjeli da gledam ratne strahote. Vrijeme sam provodila svirajući klavir. Sa klavirom sam ponekad razgovarala. On mi je bio najbolji prijatelj. Svirajući klavir sam se isključivala i odlazila u svoj svijet u kojem sam maštala o velikim pozornicama i osvajanju nagrada”, sjeća se Sonja ratnih dana provodenih u Tuzli.
“Tada sam bila još mlada da se sjećam kako je bilo prije rata. Međutim, dovoljno sam stara da ne zaboravim ratne slike”. Sonja kaže da ono što je doživjela u ratu nikada ne zaboravlja. Rane su ostale duboko urezane jer kako kaže: “kada jedno dijete preživi rat, onda traume ostaju zauvijek”. Kako bi ratne traume bar donekle ublažila, Sonjina majka je nju i njenog brata učila svirati klavir. Ta metoda je davala rezultate. ” Sjedeći za klavirom i svirajući sam mislima odlazila daleko. Daleko od zvuka granata i patnji”, kaže Sonja za Deutsche Welle.
Godinu dana nakon rata, 1996. godine, prvi put učestvuje i osvaja nagradu na jednom međunarodnom takmičenju. Bilo je to u Italiji, a godinu dana kasnije u Mariboru. Sonji je tada bilo deset godina. Devet godina kasnije, muziciranju je dodala i pjevanje. “Za mene je pjevanje nešto poput čišćenja duše”.
Pošto je, kako kaže, živjela u državi u kojoj se od muzike, kakvu je ona svirala, ne može živjeti, odlučila se za studiranje u inostranstvu. 2002. godine odlazi u SAD, gdje počinje studirati menadžement. Godinu dana kasnije nastavlja školovanje na Američkom koledžu u Dubrovniku. Sa diplomom u džepu se vraća u Bosnu u namjeri da, kako kaže, “napravi karijeru”. Međutim, prema njenim riječima, bilo je to naivno razmišljanje.
“Htjela sam raditi u svojoj profesiji i napraviti muzičku karijeru. Nažalost, ništa nisam uspjela. Bila je to borba Davida protiv Golijata. Obični ljudi se u jednom takvom sistemu ne mogu boriti. Htjela sam napredovati u karijeri. Međutim, u Bosni to nisam mogla. Politika me nikada nije zanimala. Podjele po nacionalnom ključi, kako se to radi u Bosni, ne priznajem. Bila sam jedna od nesvrstanih koja ne pripada nigdje i valjda za takve osobe u našem bosanskohercegovačkom društvu nema mjesta”, kaže Sonja.
Novi život u Njemačkoj
Sonja 2013. godine napušta BiH i novi život u Njemačkoj počinje bez riječi njemačkog jezika. Kaže da je stisla zube i hrabro se borila sa preprekama. Nakon šestomjesečnog volonterskog rada u jednoj klinici njena karijera počinje bivati sve zapaženija. Danas je u jednoj velikoj međunarodnoj agenciji zadužena za zapošljavanje medicinskog osoblja. “Sve ovo ne bi bilo moguće bez velikog broja dobrih ljudi koje sam upoznala u Kasselu, Essenu, Offenburgu i ostalim njemačkim gradovima”, kaže Sonja koja živi u Kehlu u blizini njemačko-francuske granice i samo šest kilometara od Strazbura.
Ovdje je, kako ističe, poštuju. U Njemačkoj se osjeća slobodno. Zaposlila se i nastavila svoju muzičku karijeru. Već je snimila četiri pjesme. Snimanje pete je u toku. Ove godine namjerava održati i prve koncerte. Sonja Tešić se, kao i znatan dio drugih umjetnika, odlučila publici predstaviti pod umjetničkim imenom Sonja James. “James je nadimak mog oca. Mislim da će publika lakše zapamtiti James nego Tešić. Osim toga, lakše je izgovoriti James. Inače, ja ostajem Sonja Tešić iz Tuzle”, kroz smijeh kaže muzičarka koju na društvenim mrežama već porede sa Adele i Celine Dion.
