Odlazite na vrijeme. Svojoj kući, čak i ako vas niko ne čeka, poslije žurke, iz gostiju, iz propalih veza i od loših navika. Odlazite od depresije i mračnih misli, od bolnih uspomena, od negativnih ljudi, ili od osobe pored vas.
Odlazite na vrijeme. Ne ostavljajte na tijelu vašeg života duboke ožiljke, ne inficirajte svoju dušu proždrljivim virusom krivice – osjećajem, koji sa nevjerovatnim entuzijazmom odbacuje vas od vašeg života i vas samih. Odlazite na vrijeme, ne grebite crtež na krhkom platnu vaše sudbine. I nemojte prelaziti po tuđoj koži.
Cijenite svoj žvot više, nego što ga cijene drugi. Odlazite na vrijeme, ako neko svoj život stavi iznad vašeg, shvatite da ste vi, prije svega, odgovorni za svoj život, i tek onda za nečiji. Niko nije došao na ovaj svijet kao žrtva. Život od čovjeka ne traži da žrtvuje velike darove – sam život i sposobnost da voli.
Nije teško izgubiti sebe, nije teško pretvoriti se u nešto drugo, živjeti nečiji život, živeti u nekom drugom svijetu, drugačijoj realnosti. Nije čak teško to zahtjevati i željeti.
Pronaći sebe – jeste teško. Jer samo mi možemo dozirati mjeru korištenja sebe. Jer, žrtvujući se uzalud, vi automatski ne dodajete sebi snagu, nego je, naprotiv oduzimate.
Naučite se da na vrijeme odlazite iz raznih životnih okolnosti i situacija. Uvjek ćete znati prepoznati taj trenutak: vjerujte sebi, svojoj intuiciji, ne lažite sebe i ne lažite druge.
Nema loših ljudi bez obzira na potrebu rasprave o tome. Postoje ljudi koje se razlikuju od nas. I ne postoji druga odgovornost, sem lične.
Sve što se dešava u našem životu, sve što se dešava oko nas i na udaljenim Galapagoskim ostrvima Ekvadora, dešava se sa našom dozvolom. Mi smo dozvolili našem životu biti onakvim kakav jeste. Mi smo dozvolili sivilu da dominira u našem životu, mi smo dozvolili strahu da se useli u naš život, mi smo sebi dozvolili da postanemo autsajderi u vlastitom životu.
Osvrnite se, jer možda je došlo vreme odlaska od svega. Neverovatno je teško ostaviti sve, sve proživljeno, i otići, bez obzira ko šta kaže i piše. Teško je otići, ali otići u pravom trenutku je, prosto, neophodno.
Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali i dalje je nastojte sanjati, nastojte probati. Ne plašite se griješiti – jer to znači da ste pokušali. Ne bojte se reakcije drugih ljudi, jer vi, svejedno, ne možete stopostotno predvidjeti, dok ne uradite zamišljeno, a ako i možete – onda je i strah besmislen. Ali imaćete šansu na vrijeme otići. Tako je, otići i krenuti dalje.
Mi znamo kad nam nedostaje nešto što želimo imati, kad nam nešto nisu pružili, a očekivali smo. Ali nikad ne razmišljamo o tome, od čega su nas sačuvali ne pružajući nam željeno odmah.
Istina je jednostavna: sve dolazi u svoje vrijeme, čak i čuda. Zato odlazite na vrijeme, ne zadržavajte nikoga. Jer, ako se zadržavate, scenario života se prepisuje, i to, za druge ljude.
