Da li ste znali da postoje knjige žalbi u vrtićima?! Mi smo bili iznenađeni. Ko se to upisuje u knjigu žalbi u vrtićima?! Nasmijali smo se, kolega kaže “je l’ se to djeca upisuju?” Razmišljam baš, bilo bi jako simpatično da pročitamo njihove žalbe. Međutim, ovo je priča o žalbama roditelja na rad vaspitačica i da, istinite su.
Sjećate li se još uvijek svojih vrtićkih dana?
Moji su prošli krajem osamdesetih i kad vidim kako danas stoje stvari, preživio sam “Igre gladi” a da nisam to ni znao.
Dođem ujutro, kuharica mi u metalni lončić pljusne griz, do ručka su mi patike pune vode, a džepovi pijeska i kamenja. Triput nedjeljno, svake nedjelje, na meniju je bolonjez, sa dva lista zelene salate u kojima kasnije švercujem klikere i mijenjam ih za mjesto na jedinoj pokvarenoj ljuljaški u dvorištu.
Izranjavana koljena, obuća iz Borova, i Hi- men prije spavanja. Bili su to divni dani. I svi smo ih preživjeli.
U međuvremenu stvari su se, čini se, promijenile.
Roditeljska knjiga žalbi debela je i dobro bi došla ekipi sa News.net-a , šteta samo što su svi prigovori istiniti. Evo izabranih:
– Molim vas ne puštajte mi dijete toliko često u pesak, svaki put kad idemo kući uprlja nam cijeli auto.
– Možete li malo bolje da pripazite na patike od sina? Stare su tek dva dana i već su izgrebane.
– Otkad je moj sin krenuo u vrtić, kod kuće me stalno grize za ruku. Pa čemu ga to ovde učite?
– Mom ste djetetu prekjuče skinuli potkošulju jer mu je kao bilo vruće i sad se prehladilo. Nisam znala da vrtić plaćam da bi kući dolazilo bolesno. Danas joj niste promijenili uprljanu majicu, a taman smo htjeli do grada.
Mislite da ne može gore? Idemo dalje.
– Dođi, Marko, da ti zavežem patike, vidim da ova zla teta ne želi da ti pomogne.
– Zašto svake godine mijenjate vaspitačice? Moje dijete sad ne želi u vrtić jer više nema one od ranije. Istraumatizovano je.
– Čitala sam kako je gojaznost među djecom uzela maha. Predlažem da se djeci zabrani da na svoj rođendan u vrtić donose tortu.
– Molio bih da mom sinu ne poslužujete piletinu. Alergija? Ne. Jednostavno ne podržavamo nehumani uzgoj živine na svijetu.
– Moje dijete je zakinuto jer u grupi ima i mlađe dece. Bojim se da zbog toga neće dovoljno brzo napredovati.
– Juče sam slučajno opsovao pred kćerkom i ona sad to stalno ponavlja. Molim vas da to ispravite, ja sam po struci inženjer i ne razumijem se u te stvari.
– Sin je juče izgubio svoju igračku u vrtiću, mi ćemo pozajmiti ovu tuđu koja mu se sviđa. Ne brinite, vratićemo je kad mu dosadi.
Vaspitačice se zaista svega naslušaju – od toga da su samo glorifikovane dadilje čija je dužnost da hrane tuđu djecu i mijenjaju im pelene, da su duže na praznicima nego na radnom mjestu ili da rade u smjenama od “samo pet sati”. Međutim, ako niste Anđelina Đoli ili Brad Pit, teško da ste ikad imali priliku da se odjednom brinete za grupu od 20 djece. I svako je gladno, žedno, mora u WC i penje se preko ograde, a jedva je naučilo da hoda.
I zato nemojte da se brukate, ne šaljete dijete u zatvor, preživjeće čak i ako mu otmu igračku, dobije ćušku od prijatelja ili pojede malo plastelina.
Za ovo zadnje kažu da je zdravo za varenje.
Izvor: family.rs, Tomislav Novak
