U mladosti sramežljiv, ali inteligentan mladić; u zrelim godinama elegantan, šarmantan i uspješan diplomat; u kasnijoj dobi ćutljivi stariji gospodin, koji je stekao svjetsku slavu kao pisac.
Bez obzira na to što je njegova ličnost često maglovita, upitna i suviše pragmatična, nesporno je da je Andrić bio veliki pisac te da njegov talent nije mogao ostati neprimijećen i u okvirima Jugoslavije. Na svečanosti u Stockholmu, održanoj 10. decembra 1961., dodijeljena mu je i Nobelova nagrada za književnost. Svjedoci tvrde da je u trenutku dodjeljivanja nagrade orkestar u sali svirao kompoziciju “Kad ja pođoh na Bembašu”. Povelik i cjelokupan novčani dio nagrade Andrić je donirao bibliotekama BiH.
Ovaj put za vas smo izdvojili neke od njegovih najljepših citata:
Takav je život da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to skriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži.
Toliko je živa kod slabog čovjeka potreba da se vara i tako neograničena mogućnost da bude prevaren.
Ljubavnicima je vrijeme uvijek kratko i nijedna staza nije dovoljno dugačka.Svetite se životu-zaboravom.
Mladost je sretno doba u kojem čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.
Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.
Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao.
Što ne boli nije život. Što ne prolazi nije sreća.
