Ja sam uvijek imala ružne muškarce. Nikad se nisam htjela vodat’ s ljepotanima. Ma, nisam luda. Lijepo muško svačije muško. Meni to ne treba. Čuj da se ja pitam kad ga nema koja ga pase pogledom, koja je već na njemu, a koja ga munta. Kažem ti, pogubno bi bilo za moju prirodu da me kakav maneken dopadne. On bi mene urnis'o
Ljepota je na današnjem vaktu definitivno precijenjena. Sve u šta današnji čovjek pogleda mora biti lijepo – wc šolja, stolica, čaša, vodokotlić, zid, gaće – kolegica na poslu, sekretarica, limuzina. Ljepota kao forma se ugurala na prvo mjesto od svih vrlina.
Ako nisi lijep svana, to je već udruženi zločinački poduhvat prirode. Ništa ti danas ne vrijedi ni da si Ajnštajn, koji, znamo, nije bio neki ljepotan, ali je jedna od najslikanijih ličnosti u prošlom vijeku. I to ne zbog ljepote nego pameti. Tad si i mog'o biti popularan a da nisi lijep izvana nego iznutra. A danas jok! Danas možeš biti crvljiva jabuka, ali nek si blistave kore. I sve more.
Pišem vam ovo što vazda postoje izuzeci koji daju svijetu šansu da će preživjet’.
Sjedim nekidan u svojoj omiljenoj kafanici, a blizu mene dvije se djevojke dale u priču. Mahalsko uho se moralo načuljiti. Lafo čitam novine, a pratim zanimljivu teoriju relativiteta jedne od njih.
Ona je prelijepa djevojka od nekih dvadeset i sedam. Lijepo građena, sve na svom mjestu, niti ljulja niti žulja. Plavušica kraće valovite kose, blistavog osmijeha i bademastih krupnih očiju. Ništa na njoj ne šljašti, ali se fino nazire kroz usku suknju i rolovku, njena raskošna prirodna oprema. A kad progovori, za ljepotom ne zaostaje ni um.
– Ja sam uvijek imala ružne muškarce. Nikad se nisam htjela vodat’ s ljepotanima. Ma, nisam luda. Lijepo muško svačije muško. Meni to ne treba. Čuj da se ja pitam kad ga nema koja ga pase pogledom, koja je već na njemu, a koja ga munta. Kažem ti, pogubno bi bilo za moju prirodu da me kakav maneken dopadne. On bi mene urnis'o. U grob otjer'o. Ja sam brate posesivna, i ne dam svom frajeru mrdnut od mene. A na lijepo k'o pčele na med svi se sjate. Zato ja čim vidim da me se nadovez'o neki glumac, odmah se uhvatim noge. Nema me. I nađem kakvog nezamjetnog.
Pita je prijateljica pa šta vidi u ružnom, kao nju ne bi mogao privući neko ko joj nije par po ljepoti. Ona ima svoj tip muškarca i daje opis kao iz modnog časopisa, ali ova plavka se ne pometa.
– Ma šta ti je, ružniji su ljepši tristo puta. Oni se slome da ti ugode. Zabavljala sam se s jednim, on je presladak, zabavan, cirkusant, spadalo pravo. Oblačio se ludo. I sad pamtim neke njegove narandžaste tene, one fluorescentne što i u mraku sjaje. Klovn pravi. A meni je s njim bilo kao u raju. Samo mi nije vjerov'o, kao „kako ja tako lijepa da hoću baš njega“. Džaba sam ga ubjeđivala da mi on paše, njegova luda priroda, dobro srce. Nije im'o samopouzdanja toliko da ostane sa mnom, a ja nisam imala snage da ga ubjeđujem. Plašio se da će me kakav ljepotan pokupit’. Ali, nema veze. Ja znam da se ne bih za ljepotana udala. Nema šanse. Tu nema vjernosti. Jok!
U pravu je cura. Rijedak je brak između ljepote i vjernosti.
A ja se sjetih onog vica kad je Mujo otišo u Njemačku da šta zaradi, a Fata mlada i lijepa kao san ostala u Bosni da ga čeka. Pisali su ljubavna pisma, zvali se kad su mogli i sevdisali jedno za drugim. I Mujo slao kol'ko je mogo sa teškog arbajta. Nije dvije godine dolazio kući. I šalje joj pismo: Čekaj me, dolazim s autom. I kad je gasterbajter doš'o s razdrndanom folcikom, Fata ga dočekala vantako. On uš'o u kuću ono glanc nove stvari, sve gori od luksuza. Znao je da je slao para, ali da se tako opremi kuća, nije. U šta god je pogled'o, sve onako bogato, što bi se reklo. – A Fato draga, odakle ti ovo? – Nije to Mujo ništa, pogledaj ispred kuće. On izađe kad lađa – parkiran nov, ispod čekića, Princ. Njemu srce od uzbuđenja samo što nije iz prsa iskočilo: Pa odakle ovo Fato, jedva izusti. – Ti Mujo Hagen. Hagen pa stari Folksvagen, a ja Pic-Pic, pa nov Princ!
Zato cure drage, birajte ružnijeg. Manje će vas boljet’ i ako se rastanete.
Lakše je podnijet’ pad s magarca nego s konja.
Indira Kučuk-Sorguč
Izvor: azramag.ba
