Iz drugog ugla: Fikreta Čobo, profesorica bosanskog jezika i književnosti, direktorica Gimnazije u Gradačcu i “Super žena 2015”…
Jedno lijepo, spontano, edukativno i nadam se korisno druženje održalo se 23. marta 2016. godine u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. Prisustvovali su predstavnici Vlade TK i sve nominovane “Super žene 2015”. Razgovor na momente suptilan, pomalo i emotivan, a nadasve koristan. Jer zaista je bio lijep osjećaj vidjeti na jednom mjestu toliki broj pametnih i uspješnih žena, koje, svaka na svoj način, znaju i jako dobro vladaju problematikom koju iznose, a s druge strane, sve je istovremeno ženski, otvoreno i nježno.
Mnoštvo utisaka, osmijeha na usnama, “teških” tema za razmišljanje sam ponijela kući. Vraćam se po kišnom vremenu veoma zabrinuta da li ću stići kući prije izlijevanja rječica i potočića. Razmišljam o ženi, majki, domaćici, umjetnici, doktorici, profesorici, spisateljici…razmišljam i evoluiram sastanak. Svaka je iznijela svoj poslovni problem, ali se svaka vratila na polazište ženskog egoizma, onog dijela kada se ni u kojoj drugoj ulozi ne možemo zamisliti nego u ulozi majke; dijela kada egoistično i s ponosom kažemo da smo majke; dijelom kada altruistično istupamo kao zaštitnici onima koje najviše volimo; dijelom kada smo osobe osjetljive na “temu” i kada zaista ni jedna žena, ma koju funkciju obnašala, ne bi stavila nešto bitinije ispred toga. Žena u ulozi majke!
Razmišljam o snazi žene, ulozi domaćice, ljubavi majke, supruge. Razmišljam o jednakosti… Da, o jednakosti, ali ne žene sa muškarcima, nego žena različitih profesija. Sličnosti u razmišljanju i emotivni nastup svake. I, na um mi pade jedna interesantna situacija u kojoj sam se našla kao žena i majka. Nikada nam niko nije pričao kako je biti majka. Svi nam govore da je to najljepši osjećaj, da se to treba doživjeti, da je to nešto posebno. Niko mi, ustvari nije rekao razlog zašto je to tako. Ali, vremenom sam shvatila zahtjevnost pojma “biti majka”. To otprilike izgleda ovako: stojiš pored šporeta, u lijevoj ruci držiš dijete u desnoj kuhaču i pridržavaš šerpu, lijevom nogom otvaraš kantu za smeće, a na desnom ramenu ti se nalazi telefonska slušalica. Da to izgleda tako i na taj način žena funkcionira. Žena nikada ne radi jedan posao. Ona u stvari i funkcioniše tako komplikovano. Radi, nosi na svojim plećima teret, moli, voli, zna, lijepa je i uz sve to je nasmijana i uspješna u profesiji kojom se bavi. Mislim da ne postoji nesposobna žena. Za mene postoji samo umorna žena, ali i takva umorna, ona je spremna na kompromis i kafu.
Razmišljam i osmjehujem se. Koliko pametnih, nasmijanih lica sam danas vidjela. Lica koja su mi dan ispunila pozitivom. Žene koje su sretne jer znaju šta hoće. Žene koje se s ponosom zovu “Super žene”. Žene kojima treba priznanje za sve ono što rade. Potvrda! Pohvalna riječ. Žene koje treba neko da čuje, posluša, sasluša.
Ta emotivna bića ne traže mnogo. Traže jedan dan u godini za sebe. Jedan dan kada će sjesti skupa i razgovarati o sebi, svojim problemima, svojim uspjesima, svojim strahovima, svojim bolima.
Eto, zaključih, to treba ženi.
Rezimirano gledajući , samo malo razumijevanja.
I neko se sjetio pozvati mnogo žena i predstaviti ih. Divna ideja, podržavam ju! Sretna sam što se neko sjetio pridati vrijednost ženama.
Zaista sretna sam što sam dio ove priče i ovog priznanja. Danas ste usrećili mene, a sutra to učinite nekome drugome. Žena je navikla na kritiku, da savija leđa, da plače, da podnosi laži upućene na njezino ime. Žena se mora dva puta više boriti za svoje mjesto pod suncem nego muškarac. Ženama nije lahko i treba im OVO. Treba im priznanje grada, zajednice; treba im ljubavi i razumijevanja; treba im neko ili nešto što će reći drugima koliko su snažne.
Ženski.ba i Radio Kameleon su to prepoznali, potrudili se i odali priznanje. Ovo nije priznanje jednoj ženi. Ovo je priznanje svim ženam, jer zaista su sve zaslužile da se o njima pozitivno govori makar pet minuta.
Supruga sam, kćerka, majka, profesorica, direktorica, komšinica, prijateljica, sestra, snaha, zaova, kolegica. Ja sam žena, i ovo je moj način da se zahvalim organizatoru ove manifestacije.
Autor: Fikreta Čobo
