Imati tinejdžere u kući donosi nove izazove za bračne odnose. Dok su djeca mala, roditelji se bore sa manjkom vremena i energije za sebe, ali kada djeca odrastu, pojavljuju se drugačiji problemi – tinejdžeri su psihološki prisutni i zauzimaju prostor u domu, što može učiniti da se partneri osjećaju kao cimeri, a ne kao par.
Strah i nelagoda u vezi sa intimnošću postaju izraženiji jer tinejdžeri znaju šta je seks, pa roditelji često skrivaju svoju bliskost. Umor i samosvijest djeluju kao snažni kontraceptivi. Tokom godina roditelji postaju izvrsni u zajedničkom roditeljstvu i vođenju domaćinstva, ali romantični aspekt veze često se zanemaruje i odlaže za „bolja vremena“.
Važno je shvatiti da želja i intimnost nisu nešto što treba staviti na čekanje do praznog gnijezda. Intimnost je poput jezika – ako se ne koristi, postaje nespretna. Potrebno je ponovo naučiti kako se povezati kao par, kroz male geste poput dodira koji nije praktičan, flerta, razgovora o nečemu što nije vezano za djecu i zajedničkog smijanja.
Roditelji trebaju dati sebi dozvolu za privatnost – zaključati vrata spavaće sobe, pustiti muziku i pokazati tinejdžerima da njihov brak ima svoje granice i da su njihovi roditelji i dalje partneri i ljubavnici. Time se djeci šalje poruka da roditelji nisu izgubili svoju intimnost, što je zdravo za cijelu porodicu.
Cilj nije samo preživjeti tinejdžerske godine, već sačuvati vezu i ostaviti dovoljno tragova koji će pomoći da se par ponovno pronađe i nakon što djeca odrastu.
