Prije dvije godine, negdje u ovom periodu, sastavljala sam svoj životopis i motivacijsko pismo za radno mjesto na kojem se i dan danas nalazim. Septembar je za mene oduvijek predstavljao ‘malu’ Novu godinu, odnosno period u kojem bi zarotirala svoju životnu putanju u nekom drugom smjeru, a u tom trenu sam osjetila kako je pravo vrijeme za to.
Vjerujem da svatko od nas ima svoju definiciju posla iz snova, a za mene je testiranje kozmetičkih proizvoda, sastavljanje njihovih recenzija i praćenje noviteta koji svakodnevno dolaze na police drogerija, bilo upravo to. Tako sam skupila i impresivnu kolekciju beauty proizvoda, koja redovito ‘vadi mast’ mojim prijateljicama, pa mi polica u kupaoni nalikuje na one koje možete vidjeti na Pinterestu. Za potrebe ovog članka, potrudila sam se i prebrojati sve proizvode koji su samo namijenjeni njezi kože i došla sam do brojke 21, što je zapravo previše za njegu jedne normalne kože s masnom T zonom. Sva sreća da se nisam upustila u brojanje i make up proizvoda jer vjerojatno nikada ne bi završila pisati ovaj tekst, no poanta priče je da kada su beauty proizvodi u pitanju, mojoj znatiželji nema kraja.
Ono što je zastrašujuće jest činjenica da sam svaki taj proizvod osobno testirala i tako svoju kožu vjerojatno i dovela do stanja u kojem se danas nalazi, a to je dehidriranost, s čime nikada ranije nisam imala problema te povremene nepravilnosti u vidu prištića, najčešće u najgorem mogućem tajmingu. Ako vam se termin ‘zastrašujuć’ prethodno činio možda malo dramatičnim, nakon što pročitate sve što sam vam planirala napisati, shvatit ćete da je u potpunosti na mjestu!
Usprkos tome što živimo u svijetu gdje prevladava kultura ‘žmirenja’, ipak je postalo poprilično teško i dalje žmiriti na sve probleme koje smo do nedavno tako lako gurali pod tepih, odmahivali na njih rukom te se vodili životnim motom svakog optimista ‘neće mene’, a sve zahvaljujući sjajnim dokumentarcima kojih danas ima u izobilju. Njihova popularnost raste iz dana u dan, što je samo dokaz da smo postali željni kvalitetnog i prije svega, istinitog sadržaja, koji bi nam pobliže pokazao u kakvoj stvarnosti zapravo živimo. Pravi primjer toga je i dokumentarac o kojem se baš i ne priča u onoj mjeri u kojoj to zaslužuje te je nekako prošao ‘ispod radara’, a pogledati bi ga trebala svaka osoba koja sebe opisuje kao beauty junkie. Riječ je o američkom dokumentarnom filmu iz 2019. godine, Toxic Beauty, koji do detalja raskrinkava sve probleme beauty industrije!
Posljednjih nekoliko godina beauty industrija postala je najjača, najbrže rastuća i najisplativija industrija na svijetu. Ako želite pokrenuti uspješan biznis i eventualno se od njega i obogatiti, okrenut ćete se ovoj industriji, što je jedan od odgovara zašto danas gotovo svaka javna osoba ima svoju kozmetičku liniju.S druge strane, riječ je o industriji koja je prozvana kao najveći zagađivač okoliša, ponajviše zbog toga što se na godišnjoj razini proizvede 142 milijarde komada nepotrebne ambalaže, bez mogućnosti recikliranja, pa tako ona završava negdje u prirodi, ostavljajući trajne posljedice na cijeli ekosustav.
Sudeći prema potražnji kupaca za kozmetičkim proizvodima, koja samo raste, sve navedeno nas baš previše i ne zabrinjava jer živimo u uvjerenju kako štetne posljedice nećemo osjetiti za svog života, prebacujući ovaj problem na neke druge generacije. No, u cijeloj ovoj priči postoji još jedan od niza problema, a koji se tiče svakoga nas osobno te čije posljedice možda već sada osjećamo, a da toga i nismo svjesni. Naime, svi mi negdje baratamo informacijom da su kozmetički proizvodi prepuni sastojaka čija imena nerijetko ne znamo niti pročitati, a kamoli da smo upoznati s time na koji način djeluju. Potrebno je samo okrenuti poleđinu nekog proizvoda i imamo podosta dugačko štivo, koje nam se zapravo i ne da čitati. Upravo je ta naša nezainteresiranost brojnim brendovima bila ‘vjetar u leđa’ za korištenje upitnih sastojaka, za koje se i danas ne zna kakav točno utjecaj imaju na naše zdravlje.
O problemu toksičnih, nereguliranih sastojaka, pogotovo onih iza kojih stoji jako maleni broj istraživanja koja bi dala ‘zeleno svjetlo’ za njihovo korištenje, bez zataškivanja progovara spomenuti dokumentarac Toxic Beauty. I ne, nije riječ o nekim nepoznatim brendovima ili proizvodima koji na prvi pogled izgledaju sumnjivo, već se radi o preparatima koje sigurno imate u svojoj kupaonici. Na temelju trogodišnje istrage koja se provela u svrhu njegovog snimanja, otkriveno je kako svjetski poznati brendovi, između ostaloga, koriste talk koji se nalazi u istoj stijeni kao azbest. Ako vam ova rečenica ne znači baš puno, azbest je zapravo silikat koji ima široku uporabu te se koristi u raznim granama, no njegova vlakna (krocidolit, amozit, antofilit, tremolit, krizotil) mogu prouzročiti ozbiljne bolesti poput mezotelioma i raka pluća. Zašto bi pobogu itko koristio ovaj sastojak, pitate se? Talik se u kozmetičkim proizvodima koristi jer apsorbira vlagu, sprječava znojenje te ono najvažnije, čini kožu mekom. Šalu na stranu, riječ je o lako dostupnom i povoljnom sastojku, no njegova veza s nastankom karcinoma razlog je zašto se nalazi na listi nedopuštenih sastojaka.
Donedavno se ovaj sastojak mogao pronaći u puderima u prahu, rumenilima i sjenilima, ali i tamo gdje bi najmanje očekivali – u puderima za djecu. Njegova uporaba je u cijeloj Europskoj uniji zabranjena, dok se u Americi i dalje mogu pronaći proizvodi s navedenim sastojkom. Nadalje, brojni brendovi još uvijek traže načine kako da zamijene njegovu uporabu u svojim kozmetičkim proizvodima, dok se drugi suočavaju s optužbama više od 15 000 žena oboljelih od raka!
Kako bi cijela priča još više dobila na težini, pred kamerama se provelo i istraživanje koje je dokazalo u kojoj mjeri kozmetički proizvodi ugrožavaju naše zdravlje. Studentica Mymy Nguyen u svojoj svakodnevnoj rutini koristi oko 27 proizvoda, od onih make up, pa sve do njege kože i kose. Na temelju rezultata dobivenih analizom krvi, primijetio se nagli skok ftalata i parabena, što je zapravo odličan podsjetnik da se kozmetički proizvodi ne zadržavaju samo na površini naše kože, već da isti ulaze direktno u krvotok! No, to je samo maleni uvid u toksične sastojke koji kolaju našim tijelom, čiju dozu povećavamo svakim sljedećim korištenjem, kao i sve većim brojanjem koraka u skincare rutini. Primjerice, u Aziji je sasvim normalno da jedna standardna njega kože lica ima 12 koraka. Što to čini zapravo našoj koži? Kako bi vam to najbolje dočarala, zamislite samo da na sebe obučete 12 modnih komada. Biste li u njima mogli uopće disati? Teško! Slojevitost skincare proizvoda zapravo je samo još jedan trend koji nam čini više štete, nego koristi jer zaista,ako je neki proizvod dovoljno dobar, neće trebati imati popratnih 11 da bi ostvario neke rezultate!
Korištenje talika u kozmetičkim proizvodima pokušalo se opravdati na sve moguće načine, pod krinkom kojekakvih ispitivanja i znanstvenih radova koji su ovom sastojku ipak dali nekakav legitimitet, no sve učestaliju poveznicu između takve kozmetike i pojave raka, ali i sve češću neplodnosti kod žena, nešto je što industrija više ne može negirati. Da su potrošači počeli gubiti povjerenje u kozmetičku industriju potvrđuje sve veći interes za ‘pametne’ aplikacije koje u svega nekoliko klikova izlistavaju toksične sastojke, ali i činjenica da veliki broj (ako ne i svi) brendovi odnos povjerenja s kupcima ostvaruju isključivo preko Influencera i blogera, kojima se zapravo vjeruje jer taj proizvod ‘i sami koriste’. Umjesto da beauty industrija na sve navedene probleme odgovori ispravnim potezima, s kojima bi zaista stavila zdravlje svojih potrošača na prvo mjesto, suočavamo se s pojavom još jednog suludog trenda – clean beauty.
Danas gotovo svaki kozmetički brend svoje reklamne kampanje temelji na redizajnu brenda, predstavljajući i na kraju, probavajući svoj proizvod kao da je u potpunosti prirodan. Ono što je zapravo glavni marketinški trik u ovoj priči jest to što mnogi uz ‘prirodno’ automatski vežu ‘netoksično’, kao dva sinonima, što je u potpunosti pogrešno. Ako izuzmem činjenicu da i prirodni proizvodi mogu biti toksični (koliko samo postoji biljaka koje su opasne za ljudski život?), clean kozmetika je sve samo ne u potpunosti prirodna, organska, veganska i sjajna za okoliš. Veliki broj takvih proizvoda samo je oslobođen od tipičnih alergena, isušujućeg alkohola, silikona, parfema, boje ili sulfata, dok maleni milijun drugih upitnih sastojaka i dalje posjeduje.
Također ono što uvelike pogoduje rapidnom širenju i prihvaćanju ovog trenda jest i činjenica da smo svi pomalo lijeni kada je briga o našem zdravlju u pitanju. Sjetite se samo koliko dugo odgađate odlazak kod liječnika i koliko puta ste se pozdravili sa šećerom, da bi se u istom ‘ukomirali’ tu istu večer? Popularno nazvano ‘cleanwashing‘ stvara o nama prividnu sliku da smo konačno napravili neku konkretnu i zdravu promjenu u životu i to na vrlo jednostavan način, kupnjom njihovog proizvoda. U tren oka postajemo zeleniji, brižni prema sebi, okolišu, ali i debelo prevareni!
Stoga, kakva nas budućnost čeka? Hoću li nakon ovog napisanog teksta sve proizvode pobacati u smeće kako ne bi ispala licemjerna? Trebamo li se u potpunosti odreći omiljenih kozmetičkih proizvoda? Cijelu situaciju zapravo vrlo lako možemo usporediti s cigaretama. Svi znamo da pušenje stvara rak pluća, no to nas ne sprječava da prestanemo pušiti. Jednostavno se vodimo time da se ove ružne stvari događaju nekome drugome. Ono što znanstvenici predviđaju jest da bi za četrdesetak godina prva asocijacija na kozmetičke proizvode mogao biti rak jajnika ili dojke kao što je za cigarete rak pluća. Hoćemo li možda i na omiljenim kremama gledati one uznemirujuće slike, kao što to možemo vidjeti na kutijama od cigareta?
Pravog odgovora nema! Svjesna sam činjenice da se svakodnevne navike, pa i one beauty, jako teško mijenjaju te da to iziskuje jako veliki napor, gotovo jednak prestanku pušenja, no ono što svakako možemo napraviti jest razgovarati o ovom problemu, ali i žrtvovati nekoliko minuta kako bismo detaljnije istražili proizvod kojeg bi željeli kupiti. Također ne treba smetnuti s uma da je cijela beauty industrija izgrađena na nedostižnom standardu ljepote, kojem uporno nastojimo udovoljiti, no vrijedi li to kada na kocku stavimo svoje zdravlje? I za kraj, sjetite se samo skincare rutine svojih baka. Nakon svega napisanog, sapun i voda ne zvuče toliko loše!
Preuzeto sa: fashion.hr
