Zovem se Selma, Ena, Ana, Sanja…ma kao da je važno kako se zovem. Imena rijetko tko i pamti, izgled je ono što ostaje. A kako mogu da izgledam u šestoj deceniji, ne sigurno kao moja baka ili moja mama u tim godinama. Zašto ne kao one, jer one su svoje živote potpuno podredile djeci, obitelji, zaboravile su na sebe. Ja to nikako ne želim.
Od prije neku godinu počeli su da mi se dopadaju trbušni mišići… mislite da sam luda, ne…shvatila sam da je zaista u zdravom tijelu, zdrav duh. Ružno je da «kipi» sa svih strana, da se tresu mišice kao okačeni džakovi, to nikako ne želim. Vama teško ide sa odricanjem hrane, ništa nije teško samo ako jako želite. Kada se pogledate u ogledalo i vidite svoje oblikovano tijelo, pa to je fantastično. Zapamtite, sve to radite zbog sebe jer sebi treba da se dopadnete. Znate šta mi pada teško? Umor. Umor od propalih veza, djece – «energetskih vampira» (zbog ovoga će me «mrziti», ali dobro, proći će ih), obzira prema drugima, dnevno-tračarske politike, nezrelih i nedovršenih bića, samoljubivih ispraznih šefova, muškog šovinizma, patrijarhalnog društva, borbe za ženska prava, gay parada (šta koga briga tko koga ljubi), od nedosanjanih snova, neispunjenih želja za putovanjima, neobiđenih muzeja, ne gledanih filmova, ne pročitanih knjiga, ne odslušanih koncerata. Umorna sam od moralisanja nemoralnih. Njihove prodike bi imale smisla kada ne bi krali, lagali, kada ne bi bili osuđivani za pedofiliju, kada ne bi bez ikakvog stida uzimali od svog naroda. U čemu je problem da svako živi svoj život kako želi?! Vrijeme je napustiti takav obrazac ponašanja i preći na ozbiljan život.
Svjesna sam da toliko žala i snova ne želim ostaviti za sobom.
Kada pređete tu famoznu pedesetu, žene obično čekaju i raduju se unučićima, a muški počinju da se bave svojim mišićima, što zbog zdravlja, što zbog izgleda. Moderno društvo je otvorilo vrata muškarcima da se bave svojim tijelom. Dobar izgled podgrijeva ego što i ne mora biti loše. Volim na ulici da vidim njegovanog muškarca, pa i da se okrenem za njim. Kulturno je biti njegovan. Kulturno je biti elegantan i fin.
Drago mi je kada čujem svoje prijateljice kada govore o svojim unučićima ali ja sebe ne mogu zamisliti kao baku koja će biti servis 24 sata. Nije to sebično, to je tako ispravno. Toliko je manje ispred mene nego iza mene da bi bilo zaista šteta mijenjati pelene, prati flašice i juriti po parku. Kao da je jučer bilo, odzvanjaju mi tatine riječi «kada Nikola nauči da hoda i da traži da piški, onda se nas dvojica možemo družiti». Ne pitajte koliko mi je to tada zvučalo rogobatno, sebično, ali znala sam da je tata dosljedan u svemu što govori. Zamjerala sam mu, a sada mi je žao što ne mogu da mu kažem da je bio u pravu. To je taj umor od života koji traži novi sadržaj, traži čist zrak.
Upravo pitanje sadržaja života je pitanje koje me provocira i tjera na stalna preispitivanja. Posrnuli smo kao društvo toliko da je teško očekivati čarobni štapić koji bi promijenio svijet. Sve dublje tonemo, nepovjerenje je mehanizam koji je zavladao – nepovjerenje u obitelji, nepovjerenje prema ljekarima, učiteljima, nastavnicima, profesorima, akademicima, prijateljima, saradnicima. Nemoguće je to brzo popraviti, zato treba osmisliti svoj sadržaj, živjeti svoj svijet i u njemu uživati.
Volite se, redovno upražnjavajte seks jer on je dobar za zdravlje, to nam i ljekari poručuju. Navest ću vam samo neke od razloga zbog kojih je važno da redovno upražnjavate seks – otklanja stres, jača imunitet, samopouzdanje, poboljšava kardiovaskularni sistem, razvija prisnost, smanjuje rizik od raka prostate, poboljšava san, itd. Potičite svog partnera ili partnerku na redovne preglede, odlasku ginekologu ili urologu. Razgovarajte sa svojom suprugom kako se osjeća u menopauzi, koliko njeno stanje (osjetljivost, razdražljivost, napadi vrućine, nekontrolirana gojaznost, bolovi u zglobovima i mišićima, zaboravljanje) utječe na vaš odnos. Probudite uspavane emocije, ljubav je najljepša stvar na svijetu. Koeljo nam govori da ljubav traži originalno. «Pokušavali su da imitiraju druge, a Ljubav je tražila nešto originalno. Trudili su se da održavaju nešto što dolazi spolja, a zaboravili su da najsnažnija Svijetlost dolazi iznutra.»
Mnogo je sadržaja oko nas, sada je vrijeme za Vaše snove, odložene talente i želje. Slavenka Drakulić je pisala o nevidljivoj ženi. Vrijeme je da žena postane vidljiva ali ne borbom za svoja prava već nametanjem sebe, uživanjem u sebi i izgradnjom svog svijeta. I nije važno koliko Ona ima godina, važno je da je živa! Kada zapuše vjetar neka se osjeti promjena, neka se rašire pluća i zavlada radost.
Zorin koktel od jagoda, glas Cesarie Evore i Vi sa kojima dijelim svoje misli … to je sve što meni treba!
Marijana Šećibović svoju karijeru je započela kao novinar u Informativnoj kući «Ibarske novosti» u Kraljevu, te je dugi niz godina radila u srednjim školama u Kraljevu, u Ministarstvu prosvjete i sporta Vlade Republike Srbije, Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike, te Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja. Naučna usmjerenja su joj komunikologija, akademske vještine i obrazovanje. Iz ovih oblasti, objavila je više naučnih radova.Posljednjih dvanaest godina intenzivno piše i govori o odnosu politike prema obrazovanju, kao i nemoći komunikacije u suvremenom svijetu.
