Da li ste gledali dokumentarac o osnivaču i vlasniku, Amanciju Ortegi, u kojem su i otkriveni razni detalji o brendu i čovjeku koji ga je osnovao, a za koje do sada nismo znali?
U filmu “Zara: The Story of the World’s Richest Man” možemo vidjeti snimke skrivene kamere, svjedočanstva zaposlenika, ali i novinara koji su prerušeni u zaposlenike ulazili u Zarine tvornice.
STVORENA NA REINTERPRETACIJI DIZAJNERSKIH KOMADA
Nakon što je napustio školu i radio kao pomoćni radnik o trgovini s majicama, Ortega se zaposlio u trgovini La Maja gdje je naučio krojiti i šivati. Tamo je, između ostalog, shvatio i da nema smisla izmišljati nove odjevne predmete kako je to bila praksa u sličnim brendovima tada, kada jednostavno možete uzeti ono što se kupcu sviđa i izraditi to u razumnoj kvaliteti po nižoj cijeni. To je, dakako, moto koji Zara ima i danas.
U INDUSTRIJU UŠAO PROIZVODEĆI KUĆNE OGRTAČE
Filozofiju koju je usvojio radeći za La Maju odmah je primijenio tako što je pokrenuo vlastiti brend i kopirao skupe kućne ogrtače iz La Maje te ih prodavao po nižim cijenama. Učinio je to s Rosalijom Merom, prodavačicom iz La Maje s kojom se kasnije i oženio, a prodavali su ih noseći ih od vrata do vrata u nadi da će netko biti zainteresiran.
POZAJMICA OD SVEGA 30 EURA
Kako bi pokrenuo brend, Ortega je onomad od banke zatražio pozajmicu od 2000 tadašnjih katalonskih pezeta ili oko 30 eura. Dobio ih je i počeo proizvoditi ogrtače ne znajući u kojem će smjeru krenuti njegova karijera.
KOMPJUTERIZOVAO JE PROIZVODNJU 20 GODINA PRIJE DRUGIH
Za ovaj njegov potez zaslužan je José María Castellano koji je radio u IBM-u i savjetovao Ortegu da kompjuterizira proizvodnju te se odmakne od ogrtača i počne raditi odjeću za sve prilike.
ZARA JE DOBILA IME PO ZADRU
Prvu trgovinu Ortega je otvorio 1975. u Galiciji, a nazvao ju je Zara prema hrvatskom gradu Zadru gdje je proveo medeni mjesec sa svojom tadašnjom suprugom Rosalijom Merom.
ORTEGA JE IZUMIO BRZU MODU
Da bi spazili trend na modnim pistama, iskopirali ga i proizveli, Zari danas treba svega 15 dana. Dok modnim kućama unutar industrije treba oko 40 dana da bi nešto pustili u prodaju, Zara to čini za dvije sedmice.
PROIZVODI SU S RAZLOGOM UVIJEK RASPRODANI
Proizvođači obožavaju kad u internetskoj trgovini pored proizvoda stoji natpis “Out of stock” jer, osim što su sve prodali, privlače kupce da se vrate i stvaraju još veću potražnju. Ta činjenica da je nešto nedostupno stvara još veću želju za kupovinom.
ZA ŠIVENJE KOŠULJE POTREBNO 38 MINUTA
Jedna Zarina tvornica u Tunisu dnevno proizvede 1200 komada odjeće odnosno 150 na sat. Svakom zaposleniku mjeri se vrijeme (kraj njih stoji žena sa štopericom!) kako bi bili sigurni da će košulja biti gotova za 38 minuta. Minuta duže i firma gubi novac. Ista ta košulja prodat će se za 29 eura odnosno tri puta više nego što je koštala u proizvodnji, a zaposlenici će na kraju godine dobiti bonus od 45 eura ako ostanu u zadanim vremenskim okvirima.
INDITEX JE DOSLOVNO PREPUN ODJEĆE
Ta ogromna firma godišnje proizvede oko milijardu komada odjeće, a svake sedmice se oko pet milijona komada šalje u Zarine trgovine širom svijeta.
ZARINI DIZAJNERI INSPIRACIJU PRONALAZE BAŠ SVUGDJE
Ako do sada niste shvatili, cilj ove firme je da budu najbrži. Zato njihovi dizajneri putuju s kamerama i priborom za crtanje kako bi u svakom trenutku mogli zabilježiti šta ljudi nose i što je popularno.
Preuzeto sa: lolamagazin.com
