One su različite, ali za svaku možemo reći da je jaka, uspješna i zna kojim putem želi ići. Neke od njih su u ranim 20-tim shvatile šta žele od života i počele da grade svoja mala carstva. Današnja SUPER ŽENA je rođena u Tuzli, udata, majka dvoje djece, vanredna profesorica i specijalista socijalne medicine te direktorica Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.
Razgovarali smo s Dr. sci. Maida Mulić a šta je imala reći za nas možete pročitati u nastavku…
1. Od 2012 godine ste na čelu Zavoda za javno zdravstvo TK. Recite nam kakav napredak je naš zdravstveni sistem doživio u ovom periodu od 8 godina ?
U Zavodu radim preko 20 godina. Dolazak na mjesto direktora 2012. godine je bio nekako očekivani u slijedu stručnog napredovanja, u segmentu rukovođenja, nakon što sam bila Rukovodilac službe. Dugogodišnji rad u Zavodu mi je omogućio jasnu sliku onog što bih željela promijenti u sistemu zdravstvene zaštite. Prioritet je bio pokretanje određenih preventivnih aktivnosti unutar Zavoda, ali i domova zdravlja. Kroz rad Zavoda u ovom prethodnom periodu javno zdravstvo je postalo prepoznato, zdravlje je postalo epitet o kome se češćše pričalo u kontekstu prevencijre i skrininga. Preventivni rad u domovima zdravlja je prihvaćen i postaje sve sadržajniji i obimniji. Prvenstveno se to odnosi na preventivni i edukativni rad sa djecom školske populacije u dijelu skrininga vida, skriniga oštećenja lokomotornog aparat kod djece, preveniranja karijesa, ali i aktivnosti u prevenciji najčešćih karcinoma, (dojka, grlić i debelo crijevo) kod ciljanih skupina. Mali pomaci u poimanju javnog zdravlja i prevencije su učinjeni ali sa velikim benefitom za zdravlje.
- U ovo vrijeme neizostavno je pitanje o pandemiji koja je iza nas. Prije svega čestitke za sve što ste uradili u borbi protiv virusa i jedno veliko hvala od naše ekipe! Recite nam koliko je izazovan period iza Vas?
Hvala na lijepim riječima. Pandemija je bila i jeste veliki izazov. Radi se o javno zdravstvenom riziku koji se ne javlja često te zahvata oboljenjem veliki broj ljudi. Nepoznanica koja je kod svih izazivala strah i paniku u pojedinim momentima. Velika je odgovornost bila na djelatnicima Zavoda, te svih higijensko epidemioloških službi domova zdravlja. Naredbe i preporuke koje su donošene i implementirane bile su restriktivne, ugrožavale su ekonomsku i socijalnu sigurnost, te narušavale psihološku komponentu zdravlja. Mjere izolacije su dovodile do razdvajanja porodica. Bilo je izuzetno stresno posebno u periodu otvaranja karantena. Imali smo neprijatelja koji nije vidljiv, prepoznavali njegovo opasno djelovanje i trebali smo ubjediti stanovnike da se pridržavaju onoga što tražimo. Susretali smo se sa pretnjama, fizičkim nasrtanjima, ali sve je to bilo očekivano jer je situacija u kojoj smo se nalazili bila vanredna. Strah kod ljudi izaziva neočekivane reakcije. Borili smo se da UKC ne bude „zatrpan“ pacijentima oboljelim od COVIDA, jer smo bili svjesni insuficijentnosti sistema. Sa druge strane veoma teško mi je bilo zbog odvojenosti od porodice, jer više od dva mjeseca, zbog mog stalnog rada na terenu smo bili razdvojeni. Međutim u tom periodu je bila tako izražena povezanost i kolegijalnost svih nas koji rade u javnom zdravstvu. Jednostavno nas je zajednička nevolja ujedinila i povezala kao jednu novu porodicu.
- Kada danas podvučemo paralelu, zemlje koje su se najbolje izborile sa COVID-19 na svom „tronu“ imaju jednu SUPER ŽENU, naš kanton je imao dvije Vas i ministricu Dajanu Čolić. Da li mislite da je to slučajnost ili su žene jednostavno racionalnije, opreznije ili prosto rečeno, bolji lideri?
Ne mislim da je slučajno. Istorija je pokaza snagu žena, Florens Najtingel, Marija Kiri,……. te mnoge druge žene u svim sferama života, mnogo ih je koje su u svom području djelovanja ostavile snažan pečat.
Zašto?!
Žene su odgovornije, sistematičnije, posvečenije i sveobuhvatnije. Mi možda djelujemo preopširno, kao da smo cjepidlake, ali prilikom donošenja odluka sagledavamo sve činjenice. Nismo neodlučne! Potezi koje povlačimo te aktivnosti koje slijede iza toga vode uglavnom dobrim rezultatima i rješenjima. Naša empatičnost i osječajnost za druge može djelovati kao slabost, međutim upravo to nas navodi na racionalniji i sistematičniji pristup problemu. Da, žene jesu bolji lideri!
- Radite li ono u šta vjerujete ili samo pokušavate da vjerujete u ono što radite?
Nakon svih ovih godina rada još uvijek vjerujem u ono što radim, iako je bilo momenata kada sam se znala upitati „Čemu sve ovo“, jer je bivalo mnogo opstrukcija i nerazumjevanja. Međutim, nisam neko ko u životu bilo šta radi reda radi te dajem sebe maksimalno u poslu. Posjećenost mojih predavanja na medicinskom fakultetu u Tuzli su dokaz da vjerujem u ono što radim. Kada zaokupite pažnju 130 mladih ljudi, koji za sat i pol ne uzmu telefon u ruke jer me slušaju je dokaz da vjerujem. Školarci koji počinju razmišljati o svojim navukama, svjesni da imaju i druge izbore, nakon naših edukacija su takođe dokaz da vjerujem. Ne može se uspjeti ako se ne vjeruje!
- Po Vama odlike SUPER ŽENE su?
Odlike super žene?! Super žena je neko o voli i cijeni sebe, svjesna truda koji je uložila u svojoj izgradnji. Svjesna je svojih životnih uloga! Stručna, empatična bez prisustva sujete! Spremna da pomogne, ali i da „presječe“ onda kada je to potrebno. Ne boji se zaplakati, ako će joj to donijeti olakšanje! Super žena ne zaboravlja vrijednosti i snagu porodice, u njoj nalazi snagu i utjehu. Decentna je i jednostavna!
- Šta biste danas poručili mlađoj sebi?
Mlađoj sebi bi poručila da radi maksimalno na izgradnji svojih kompetencija i vještina, te da joj polje djelovanja bude šire.
- Na čemu ste najviše zahvalni?
Stabilnosti i snaga moje porodice te osjećaj pripadanja je nešto na čemu sam neizmjerno zahvalna. Zahvalna sam za osjećaj zdravlja i duševnog mira! Zahvalna sam na svom malom, probranom krugu dugogodišnjih prijatelja!
- Razlika između života i postojanja?
Život ne tražimo! Život dobijemo kao prirodan slijed događaja. Međutim mi biramo kako ćemo živjeti, biramo svoje životne puteve, biramo svoje zanimanje. Biramo prijatelje! Učimo iz onog i od onih koje nismo izabrali mi nego nam ih je život donjeo. Rezultati našeg rada, trag koji ostavimo dijeleći svoje znanje i iskustvo, vaspitanje naše djece i njihovi uspjesi, emocije koje prenesemo nekome drugom! Trag koji ostavimo u životima drugih ljudi, ali u svakom slučaju pozitivan! Potpuna samorealizacija u svim sferama života! To je postojanje!
- Koja žena inspiriše Vas?
U mom odgoju i vaspitanju veliku ulogu je imala očeva majka. To je bila učevna, vjeri okrenuta žena, maksimalno posvećena porodici, ali koja je u svakom momentu bila svjesna svog porodičnog pripadanja i vrijednosti sebe. Ona me je uputila u ulogu ŽENE, sa svim njenim funkcijama. U stručnom dijelu me je isprofilirala Prof. Vesna Ferković.
- Ako je istina da učimo iz greški, zašto se bojimo da ih pravimo?
Greške su sastavni dio učenja. Čovjek mora doći do određenog stupnja svjesnosti, prevladati svoj osjećaj savršenstva i sujete te to priznati. Greške pravimo, ali ih nismo spremni priznati. Možda razlog leži u tome da ne želimo kvariti sliku o sebi?! Ja lično prvo moram „emotivno obraditi“ svoje greške, te ih onda priznati! Ali u svakom slučaju uvijek nešto naučim!
- Najvažnije obećanje koje ste sebi dali?
U životu sam imala tu nesreću da sam se susretala sa teškim bolestima, te sam svaki put izlazila kao pobjednik iz tih moram reći neravnopravnih borbi. Prije tri godine sam bila čak skoro nepokretna. Strah i bol u očima mojih najdražih je bilo nešto što mi je bilo veoma teško. Obećanje koje sam sebi tada dala je „Ne odustaj od sebe i ostani zdrava!“ Zdravi možemo sve!
- Volontirali ste u Dječijoj bolnici, Buffalo, USA kakva iskustva nosite iz Amerike
Imala sam sreću i priliku da iskusim zdravstveni sistem Amerike, upoznam njihovu tradiciju, kulturu, običaje i ljude. Oduševila me je jednostavnost dobijanja prilike za školovanje. Potrebno je samo da se želite školovati. Sistem školovanja im je mnogo rasterečeniji i usmjeren je praktičnim vještinam. Bila sam impresionirana nacionalnom i kulturnom raznolikošću, prirodnim ljepotama. Međutim, nedostatak socijalne empatije, vrijednosti porodice i društva je nešto što je veoma insuficijentno. Ljudi su tamo veoma otuđeni i usamljeni. To je bilo jedno veoma vrijedno iskustvo!
- Šta je najljepše u vezi Vašeg posla
Prednost rada u javnom zdravstvu je što radite sa zdravim ljudima. Imate mogućnost da ih oblikujete, učite, mijenjate stavove u pogledu zdravlja i faktora rizika. Veoma mi je bitna interakcija koju imam kako sa studentima tako i sa ciljnim grupama, jer odmah možete osjetiti da li ste na „pravom“ putu. Sa druge strane tu je stalna borba sa donosiocima odluka u zdravstvu i finansijerom da ih ubjedite koliko je prevencija i javno zdravlje bitno. Moj posao je svakodnevni izazov!
- Šta biste poručili mladim djevojkama kao svojevrsnu motivacionu poruku?
Bez obzira na vijek u kojem živimo, naše društvo još uvijek ne prepoznaje snagu žene, kako stručno tako i politički. Obrazovanje, svaki vid neformalne edukacije, angažiranje kroz nevladin sektor te jačanje i sticanje novih vještina i kompetencija! Koja bi bila motivaciona poruka?! Nikada ne odustajte! Krenite putem koji vas plaši vodi do uspjeha! Ako niste pokušali ne znate ni da li ćete uspjeti! I „Uvijek ima mjesta na vrhu“!
- Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim aktivno, uz intenzivnu fizičku aktivnost ili šetnju. Dani vikenda su rezervisani za prirodu i porodicu. Druženje sa stalnim prijateljima, te neizostavno neko novo štivo je nešto što ne propuštam!
