Predstavljamo Vam Fatimu Mehmedović, vlasnicu multimedijalne agencije Fejm i urednicu portala Fejm.ba.
Fatima je rođena u Gračanici, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. 2009 godine diplomirala je na odsjeku za Bosanski jezik i književnost UNTZ, a trenutno je u fazi izrade svog magistarskog rada. Govori engleski i italijanski jezik, a već 15 godina se bavi prevođenjem italijanskog honorarno na projektima humanitarnog karaktera i međunarodne suradnje.
Kao novinarka/ dopisnica iz Tuzle radila je za Federalnu novinsku agenciju FENA, portalu Klix.ba, te kao reporterka, voditeljica i urednica na RTV Slonu.
- Kada ste shvatili šta će biti Vaš poziv?
Po zanimanju sam profesorica bosanskog jezika i književnosti, a neposredno nakon pripravničkog staža u školi odlučila sam se za posao PR-a u jednoj velikoj humanitarnoj organizaciji Međunarodni forum solidarnosti Emmaus. Tada sam imala 23. godine, prilikom ovog intervjua zaključila sam, da se tim poslom bavim cijelu deceniju. S obziroma na projekte koji su u spomenutoj organizaciji tada sprovođeni, imala sam uvid u životne priče ljudi, pozitivne pomake u raznim sferama društva, i tada je u meni ponikla želja da pišem o ljudima, njihovim pričama, razvoju procesa na bolje u BiH. U tom periodu je naša država uveliko bila u tranziciji i svjedočila sam kao mlada djevojka velikim procesima i pohađala svjetske edukacije iz oblasti socijalne zaštite. Nakon toga eksperimentisala sam, s nedovoljno životnog iskustva, a pomalo i naivno vjerujući da pojedinac može uticati na promjene u društvu, završila sam Političku akademiju, provela dvije godine na edukacijama, radila na velikim političkim kampanjama neposredno nakon toga, ali vrlo brzo sam shvatila, da to nije za mene i da ipak želim da radim nešto bolje, te da taj svijet nije za osobu i karakter kakva jesam. Uporedo sam svih ovih godina radila sa italijanskim organizacijama na raznim humanitarnim projektima, koji se uvijek tiču života čovjeka u stanju potrebe, i predosjećala sam da ću se baviti pričama o životu na neki način, a onog momenta kada sam angažovana kao novinar u prvoj medijskoj kući za koju sam radila ( Federalna novinska agencija FENA) znala sam da se nikad neću prestati baviti time, pa barem i djelimično ću pisati, ukoliko se vratim u školske klupe, o čemu uveliko razmišljam.
- Fatima, kako ste došli na ideju da osnujete svoju vlasitu Agenciju za multimediju?
Nakon 5 godina rada u medijima proradila je želja da pokrenem svoj internet portal, jer sam savladala vještine, koje su mi bile potrebne. Međutim ideja za agenciju koja će se osim informisanja baviti produkcijom videa došla je, kada sam radila kao TV voditeljica. Kreirajući TV priloge za informativnu emisiju i tokom snimanja emisija rodila se velika ljubav prema kameri. Istraživala sam tržište i zaključila da se jako malo agencija bavi tim poslom, a da će mnoge firme trebati reklamu i video. To je bilo prije ravno 2 godine. Na moju žalost ubrzo je pokrenuta velika marketinška agencija, koja je preuzela monopol, ali nastavila sam s radom svakako, a najveći dio posla sama radim. U međuvremnu sam se okušala i u snimanju i montaži, ujedno radim poslove novinara, urednika, marketing menadžera, producenta i sekretarice.
- Šta je najljepše u vezi Vašeg posla?
Mediji su dobili status „Sedme sile“ i to je zaista tako. Najljepši dio ovog posla, ujedno i onaj zbog kojeg se teško povući iz novinarstva je ta mogućnost, da ste u prilici riješiti nečiji veliki problem, kada ga iznesete u javnost, zatim problem društvene zajednice, manjine, ljudi kojima su uskraćena prava. Jako je lijepo promovisati nečiji kreativan hobi i posao od kojeg živi recimo jedna porodica, a bez vidljivosti u javnosti teško je poslovati. Veoma često novinari na press konferenciji postavljaju pitanja sagovornicima, koja su nekad ključna za društvenu zajednicu i kada to nije tema press konferencije. To najčešće radimo kada ispred nas stoje političari. Jedne prilike, kada je Tuzlu posjetio gospodin Denis Zvizdić tadašnji Predsjedavajući Vijeća ministara BiH postavila sam pitanje, zašto Međunarodni aerodrom Tuzla tako dugo čeka dozvolu za cargo saobraćaj, iako je povod dolaska bio obilazak jedne velike farme. Gospodin Zvizdić je tada javno pred kolegama iz najuticajnih medija obećao da će dobiti ubrzo. Tako je i bilo, zaista nakon nekoliko dana je uslijedila dozvola. Mnogo je takvih primjera i s predstavnicima Federalne i Kantonalne vlasti, gdje smo nekoliko kolega i ja često pitanjima zbunjivali sagovornike, tražili konkretne odgovore na press konferencijama, ali uvijek smo zapravo tražili javno obećanje da će se određeni problem za zajednicu ili pojedinca riješiti. Lijep je osjećaj biti dio procesa rješavanja bilo čijeg problema. Radila sam za najuticajnije medije u državi, pa sam imala tu mogućnost i sreću, da zaista promovišem uspješan rad mnogih, po tome sam i prepoznatljiva među kolegama, pozitivne priče u prvom planu. Konflikte ne volim, i vješto sam bježala od tih tema, kao i od crne hronike. Nemile situacije proteklih mjeseci pokazale su koliko jedan savjestan novinar može biti uticajan. To je oružje kojim se može uveliko unaprijediti nečiji život, ili upropastiti. Moje nahođenje je vazda bila da popravljam, što se popraviti može, a ostalo pustim u ruke Svevišnjeg, jer svima će nam samo On presuditi. To je posao koji je mnogo dinamičan i svaki dan je nova priča za sebe. Ja sam imala i sreću da izvještavam i s velikih događaja u drugim državama, poput npr. Turske i svako takvo iskustvo oplemenjuje.
- Do osnivanja vlastite agencije, radili ste kao novinar i dopisnik za najveće medijske kuće u državi. Koliko je to iskustvo pomoglo u vlastitom biznisu ?
To iskustvo zapravo je i iznjedrilo Fejm. Osim radnog iskustva za nekoliko godina stekla sam kontakte, koji su mi bili potrebni pri realizaciji određenih projekata. Ako ljudi ne poznaju vaš način rada, teško da će vam ukazati povjerenje za neki posao, koji mogu povjeriti i nekome drugom.
- Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno / sve što planirate?
Nažalost meni dan nikad nije bio dovoljno dug, jer sam multitasking osoba. Poslovno uglavnom uspijem završiti, uz velike napore i neprospavane noći, ali zato u privatnom životu sve ispašta, od moje porodice, prijatelja, a i mene same. Roditelji su me ostali željni jer sam odselivši iz Gračanice s 18 godina konstantno se educirala, usavršavala u poslu i bila previše predana ambicijama i poslu ponekad. Često mi bude žao, ali vrijeme se ne može vratiti. Zbog nedostatka vremena izgubila sam poneko vrijedno prijateljstvo i sl.
- Kako se nosite sa negativnim kritikama?
Dok sam bila mlađa jako su me pogađale negativne kritike i komentari, jer sam po prirodi senzibilna. Javnim poslom se bavim prilično dugo i to sa sobom nosi i teret, da uvijek možete biti na meti zlih jezika. U početku sam iskusila posljedice spinovanog trača, koji me potresao. Međutim vremenom sam „okamenila“ na bilo čije mišljenje i komentar, ukoliko se ne radi o bliskim ljudima. Moj posao je javan i uvijek će se naći neki hejter, da mu se ne svidi nešto. „Nije se rodio, ko je narodu ugodio“, uvijek se držim narodnih izreka, sva mudrost svijeta je u njima. Osim toga Bosanci su poprilično narod koji voli kritizirati, ogovarati, obezvrijedniti sve i svakoga, tako da me uopće ne pogađaju kritike. Uvažavam samo kritike roditelja, brata i najbolje prijateljice, na te kritike se osvrćem, na ostale zaista ne, jer nemam ni vremena. Ja nastojim da ne kritikujem nikoga, svako svoju borbu vodi. I ako povremeno uputim kritiku to nije javno, bez obzira što imam taj alat u rukama.
- Šta Vas čini sretnom?
Za mene je mjerna jedinica za sreću radost. Radost pronalazim u malim stvarima, vremenu provedenom s voljenim osobama, ponekom ukusnom zalogaju hrane, kako u odlasku u prirodu, tako i u lijepoj odjevnoj kombinaciji i frizuri, jer sam žena, to nam je u prirodi. Jako sam sretna kada odradim posao kojim sam zadovoljna i koji me ispuni danima. Ali najsretnija sam kada imam duhovni mir i kada sam u ljubavi.
- Šta je za Vas definicija uspjeha?
Ovo je najteže pitanje ovog intervjua. Uspjeh je teško definirati, svako ga gleda drugačije, u skladu sa svojim ubjeđenjima. Za mene je uspješan svaki čovjek koji poštenim radom obezbijedi sebi egzistenciju. Svakako da smatram da treba biti obrazovan, vrijedan, marljiv, ali ne bih se složila za neke ljude za koje javnost smatra da su uspješni, a koji i za sebe smatraju da su uspjeli, a koji nisu dobri ljudi, da su nešto postigli veliko u životu, ako nanose zlo bilo kome. Uspjeh je spoj vrijednog rada, znanja, čiste savjesti, mirnog sna, da budeš među najboljima u svom poslu, a da pritom ne oštetiš drugoga. Sve bude i prođe, danas sijaš, sutra može biti mračno. Uspjeh je relativan pojam. Važno je ostati dosljedan sebi i dobar prema sebi i drugima, uvijek.
- Koje odlike treba da ima jedna SUPER ŽENA ?
Za moj pojam svaka majka je SUPER ŽENA. Ali ako ćemo govoriti o osobinama poslovne žene, da bi bila super, mora prije svega mnogo ulagati u obrazovanje i edukaciju, biti spremna na odricanja razna, vrijedno i predano raditi, bez obzira koliko je to kliše, ali trebala bi voditi računa o svom izgledu, čistoj kosi. Svako vas prvo doživi kao pojavu, pa tek onda čuju šta kažete. Biti poslovna žena zahtijeva mnoga odricanja i nedostatak vremena, ali poznajem žene koje ustanu sat ranije da bi izgledale pristojno. I potcrtala bih, SUPER ŽENA do svojih ciljeva dolazi isključivo svojim časnim radom i obrazovanjem, a da pritom ne „gazi“ druge žene, koje joj se nađu na putu, jer žene su sujetne.
- Koja žena je Vaš uzor?
Jedina žena koja je moj uzor je moja majka Sadeta. Svi mi volimo svoju mamu, ali moja je zaista žena kojoj do danas nisam mogla zamjeriti ništa, kako u odnosu prema meni, tako i prema svim drugim ljudima. Život je posvetila da meni i bratu usadi temeljne ljudske vrijednosti. Kad god je nisam poslušala, pogriješila sam. Ako bi me neko pitao, kakva bih voljela biti, voljela bih biti kao ona, da imam takav mir, dobronamjernost, odmjerenost, istovremeno predanost poslu i porodici. Ni jedan dan još nije prošao da nam nije skuhala kvalitetan svjež ručak, bez obzira na sve obaveze, niti je u jednoj fazi moga života bila isključena iz bilo koje moje borbe, ponora, uspona. Zahvaljujući njoj sam ovakva kakva sam danas, i ona će zauvijek za mene biti neprevaziđen uzor. Osobe koje je poznaju, razumjet će zašto sam baš nju odabrala za svog uzora.
- Šta biste poručili mladim djevojkama kao svojevrsnu motivacionu poruku?
Poručila bih da prate svoje snove, da ne odustaju od njih ni kada naiđu na velike izazove i prepreke, sve se da prevazići uz puno ustrajnosti i strpljenja. Da odaberu školu i posao koji će ih činiti sretnim osobama. Da drže standard profesije, koju god da odaberu. Da se ne ugledaju na rijaliti zvijezde, već na najbolje svijetle primjere u svom okruženju. Također, da što prije shvate da život nije ono što se prezentira na Instagramu i da sve što je instant, gubi suštinu. Na kraju svake priče samo suština je važna, forma nije. Danas su svi lijepi, dotjerani isfiltrirani na društvenim mrežama, to nije realna slika, život je puno više od toga i treba da se pripreme na vlastite procese prevazilaženja problema. Da pokušaju izbalansirati poslovan i privatan život i u oba biti podjednako SUPER ŽENE. Da nauče reći „ne“, onda kada je to nužno, ali i da nauče da osaburaju u momentima kada je to „za veće dobro“.
