Najpoznatija teniserka današnjice amerikanka Serena Vilijams u intervju za magazin ELLE otvoreno govori o majčinstvu, svojoj oazi mira, ali i kada treba podvući crtu u životu.
„Volim kada su stvari kul i opuštene“ govori Serena uživajući u pogledu na okean koji se pruža sa balkona iz njenog doma u Majamiju. Na sebi ima kratku bijelu haljinu i patike i naravno prepoznatljiv osmijeh na licu.
Iako odaje utisak hladnokrvne žene, ne zavaravajte se! U periodu od samo dvije godine osvojila je jedan od najjačih teniskih turnira na svijetu Australijan open. Do sedme titule na ovom takmičenju i 23. trofeja na Grand Slam turnirima, Serena je ispisala historiju postavši rekorderka u „open eri“. Treba li da spomenemo da je u finalu savladala stariju sestru Venus? Nekoliko mjeseci kasnije, jedva je preživjela težak porođaj, zatim se aktivno uključila u kamapanju za bolju zdravstvenu zaštitu majki, producirala dokumentarac o njenom životu koji se emituje na HBO i najavila veliki povratak bijelom sportu.
„Ne zaista, moram da ostanem hladne glave kako bih se fokusirala na važne stvari“, nastavlja Serena kroz smijeh.
Logično pitanje koje se nameće je kako uspijeva da pronađe pet minuta za sebe?
„U svom autu“, kratko odgovara Serena.
Inače ova tridesetčetvorogodišnjakinja naučila je da vozi sa samo sedam godina. Insturktor je naravno, bio njen otac.
„Dok vozim volim da sam sama u automobilu. Tako imam vremena za razmišljanje, pa čak i za mentalne vježbe. Moje auto je moja sigurna zona. Plus ima sve što mi treba. Automobilom se vozim kada idem na treninge, sastanke, bilo gdje kuda krenem sa kćerkom Olimpijom, zatim kada žurim da stignem na drugi trening u toku dana“, nastavlja Serena.
Dolazak bebe na svijet iz korijena sve mijenja, bez ozbira da li ste slavna ličnost ili ne, kaže ona.
Traumatične trenutke doživljavala je tokom trudnoće, budući da je bila izložena riziku od plućne embolije. Iako je zahtjevala da joj se urade analize trebalo joj je dugo da u to ubijedi i svog doktora. Nakon izuzetno teškog porođaja, uslijedile su dodatne operacije, jer je plućna embolija prouzrokovala krvne ugruške.
Nakon što se suočila sa zdravstvenim problemima, ali i sa barijerama u zdravstvenom sistemu, Vilijamsova je počela da skreće pažnju javnosti na problem zdravstvene zaštite sa kojim se suočavaju majke u Americi, pogotovo tamnopute žene.
Sve ovo je navelo, da kako kaže započne novu misiju u životu – osnaživanje kćerke Olimpije.
„Moje shvatanje odgoja djevojčice nakon ovog iskustva se promijenilo iz korijena. Toliko je skrivenih nagovještaja u vezi djevojčica da ih nismo ni svjesni. Nisam ih ni ja bila svjesna dok nisam postala majka. Svaki dan joj ponavaljam da je snažna i pametna. Iako Olimpija ima samo sedam mjeseci, smatram da je važno da ove riječi sluša od ranog djetinjstva. Vjerujem da razumije šta joj govorim i želim da joj usadim ove vrijednosti tako da joj ostanu do kraja života“.
Eksponiranje Olimpije u javnosti, njena majka još dozira.
„U ovom pogledu sam definitivno strožija od mog supruga Aleksisa. Ne dozvoljam da je eksponiramo na društvenim mrežama. Veoma rijetko. I veoma je teško, jer tolike trenutke koje doživimo sa njom želim da ostanu samo među nama, u krugu porodice“.
Ipak neki intimni trenuci sa kćerkom poznata teniserka podijeliće u dokumentarcu „Biti Serena“ koji se emituje na HBO. Tvrdi da je u pitanju sasvim drugačiji dokumentarni film.
„Predivno je snimljen i prikazao je sve bitne trenutke iz mog života. Zaista je bilo ludo. Postavili smo kamere gdje god je bilo prilike za to. Snimili smo moje vjenčanje, trudnoću, otkačene situacije sa mojim roditeljima. U svakom slučaju dokumentovan je veliki dio mog života“, tvrdi Serena.
Da li je nešto u tvom životu postalo lakše nakon rođenja Olimpije?
“Mentalna strana moje ličnosti se definitivno promijenila. Postalo mi je teže odlučiti kada je trpljenje boli podnošljivo, a kada je štetno. Međutim, nakon porođaja, ženino tijelo je sposobno da podnese mnogo više. Sada sam istrajnija. Tako da pomijeram granice fizičke boli, jer ako sam mogla da rodim dijete, onda svakako mogu da izdržim i dodatni napor da trčim još deset ili dvadeset minuta. Osjećam da sam mentalno mnogo jača. Fizički još je teško vratiti se u formu od ranije, ali neću odustati. Uspjeću!”
Da li ikada pomisliš da jednostavno ne možeš više?
„Naravno da imam takve momente. Posebno sada kada imam dijete, često se zapitam, šta ja to radim. Kako da izguram do kraja? Međutim, sve je moguće, samo je potrebno ići polako. Korak po korak. Takođe, potrebno je i mnogo vjere, a ja je imam. U teškim trenucima znam da nisam sama da postoji neko gore ko će mi pomoći da izdržim u svojoj namjeri. Ali, to svakako ne znači da nije teško. I te kako je teško, samo što ja neprestano slušam svoj unutrašnji glas koji mi govori: Nastavi!”
Izvor: ELLE
