Kada su ju jednom prilikom pitali o omiljenim pjevačima, Marilyn Monroe je odgovorila: “Moja najdraža osoba, ali i pjevačica je Ella Fitzgerald”. Monroe nije bila samo njezina obožavateljica, već i prijateljica koja je svoj status holivudske dive iskoristila za jačanje Fitzgeraldine karijere.
Donosimo priču o ovom dirljivom i neobičnom prijateljstvu, preuzetu sa stranice magazina Biography.
Obje su imale teško djetinjstvo
Jedna od mnogih zajedničkih stvari između Marilyn Monroe i Elle Fitzgerald, iako negativna, bila je njihovo traumatično djetinjstvo. Monroe je odrasla za vrijeme Velike depresije neznajući tko joj je otac. Biološka majka bila je mentalno nestabilna, zbog čega se selila iz različitih domova, te je naposljetku izložena seksualnom zlostavljanju.
Fitzgerald je imala 15 godina kada joj je umrla majka. Njezin je otac bio zlostavljač zbog čega je otišla živjeti kod tete u Harlem. Ubrzo je i napustila školu kako bi se zaposlila i olakšala tešku financijsku situaciju. Zbog cjelokupne je situacije naposljetku smještena u rasno segregiranu reformatsku školu u New Yorku, gdje je također bila žrtva zlostavljanja.
Monroe je, za razliku od Fitzgerald, otvorenije govorila o svom djetinjstvu. Međutim, Fitzgerald je cijenila to što poznaje nekoga tko može barem djelomično razumjeti takvo iskustvo. Osim toga, njihove sličnosti nisu završile djetinjstvom: obje su sklopile rane, neuspješne brakove. I svaka je naposljetku uspjela kao izvođačica, a istovremeno i naišla na neke izazove u životu slavnih.
Marilyn Monroe je pomogla unaprijediti Fitzgeraldinu karijeru
Iako je do 1950. Fitzgerald već osvojila srca brojnih ljudi diljem Amerike, i dalje je uspijevala dobiti angažmane samo u manjim jazz klubovima. Koliko god nam to danas bešćutno zvučalo, većina klubova tada jednostavno nije htjela angažirati pretilu Afroamerikanku, bez obzira na njezin talent. Filmska zvijezda Monroe provodila je sate slušajući Fitzgeraldine pjesme, na preporuku osobnog glazbenog trenera. U decembru 1954., konačno je posjetila njezin koncert u Los Angelesu. Ubrzo nakon toga sprijateljile su se pa je Monroe, saznavši za Fitzgeraldinu nemogućnost dobivanja koncerta u Mocambou, poznatom losanđeleskom noćnom klubu, odlučila pomoći.
Dorothy Dandridge i Eartha Kitt već su nastupile na Mocambu, pa Fitzgerald ne bi bila prva Afroamerikanka koja je tamo pjevala. No, vlasnik kluba smatrao je da Fitzgerald nedostaje glamura da privuče publiku. Stoga mu je Monroe prišla s prijedlogom: ako angažira Fitzgerald, obećala je da će svake večeri sjediti u prvom redu te pozivati i druge slavne osobe. Zbog toga što su mediji tada bili izrazito zainteresirani za život fatalne Monroe, vlasnik kluba pristao je unajmiti Fitzgerald na nekoliko sedmica u martu 1955. godine.
Ella Fitzgerald, Amsterdam, 18 februar 1961. Foto: Ben van Meerendonk / AHF, collectie IISG, Amsterdam
Monroe je održala riječ, a Frank Sinatra i Judy Garland pojavili su se prve večeri kada je Fitzgerald nastupala. No, ispostavilo se da to čak i nije bilo potrebno jer su svi njezini koncerti bili rasprodani, zbog čega joj je ugovor i produžen. Ovaj uspješni angažman promijenio joj je karijeru.
Zajedno protiv rasnih predrasuda
Nakon uspjeha u Mocambu, Fitzgerald je postala tražena izvođačica i sva su veća i važna mjesta htjela angažman. Međutim, unatoč rastućoj popularnosti, nije ju svako od tih mjesta tretiralo kao jednaku, zbog boje njezine kože. Neki su klubovi očekivali da Fitzgerald ulazi na stražnja vrata umjesto na glavni ulaz. Kada je ova informacija došla do Monroe, ona je još jednom odlučila podržati svoju prijateljicu. Prema riječima Fitzgeraldinog biografa Geoffreyja Marka, Monroe je jednom doputovala u Colorado kako bi vidjela njezin nastup. Kada je došla, ugledala je kako Fitzgerald odvode od glavnog prema stražnjem ulazu, pa Monroe nije htjela ući unutra osim ako i ona i Fitzgerald ne uđu zajedno. Uprava kluba je, naravno, popustila i ubrzo su svi tretirali pjevačicu s poštovanjem koje je zaslužila.
Fitzgerald nikada nije zaboravila ono što je Monroe napravila
Iako je ovisnost o amfetaminima i barbituratima bila svojevrsna barijera u daljnjem zbližavanju dviju diva, Fitzgerald nikada nije zaboravila ono što je Monroe za nju napravila. Fitzgerald nije ni pila ni pušila, štoviše, čak je odbijala pjesme koje su u tekstu pozivale na korištenje opojnih sredstava. Opuštanje je za nju bilo gledanje sapunica. No, za Monroe su tablete i alkohol bili način nošenja sa stresovima svog života i karijere. Njena se ovisnost pogoršavala s godinama sve dok nije umrla od predoziranja u 36. godini života 5. avgusta 1962. godine.
Ella Fitzgerald jednom je prilikom rekla:
“Bila je neobična žena, malo ispred svoga vremena, a da toga nije bila ni svjesna.”
Sjajan primjer savezništva i prijateljstva koje ne poznaje granice.
Foto: Flickr (Rajah Siwale, Ben van Meerendonk/IISG)
