Vrijeme je da shvatite suptilnu umjetnost primanja i davanja savjeta.
Često se savjet shvaća i kao svojevrsna manipulacija.
Pa zašto zapravo želimo onda davati savjet i kada je zaista vrijedno izreći ga naglas?
Prvo, iz narcističkog razloga. Vrlo je lijepo osjetiti da je vaše mišljenje nekome važno i da ste vi neka vrsta referenta (povjerenika). Osim toga, kada djelujete kao savjetnik, psihološki postajete snažni zaštitnik, što znači da druga strana preuzima ulogu potrebitih.
Naš je živčani sustav dizajniran na takav način da možemo biti objektivni prema bilo kome, ali ne i prema sebi. U stvari, kad se savjetujemo s nekim, tuđe nas mišljenje čak i malo plaši. Nismo spremni čuti istinu, ma kakva god bila. Da, savršeno znamo analizirati probleme drugih ljudi, vidimo izglede za njihov razvoj i sposobni smo procijeniti stupanj njihovog napredovanja sa svih strana. Ali, kad je riječ o nama samima, dijelom postajemo slijepi.
Ne postoje dvije osobe s potpuno istim slikama svijeta u glavi. A to znači da dajući savjete, ne možemo biti sigurni da će osoba koju savjetujemo imati ikakvu korist od toga. Dodajmo i činjenicu kako malo ljudi uspijeva biti samo aktivan slušatelj, a da ne osuđuje i ne stavlja svoje mišljenje kao jedini primjer uspjeha.
Stoga ne biste trebali uzimati savjete od svih redom. Ono što je dobro za vašeg prijatelja, možda je za vas u potpunosti kontradikciji. Uzmite savjete drugih ljudi kao alternativna gledišta koja jednostavno proširuju vaše viđenje situacije.