Poznata i višestruko nagrađivana glumica Uma Thurman je riješila da otkrije svoja univerzalna pravila za sreću, zadovoljstvo i uspjeh, koje je spoznala sa svojim četrdesetim godinama.
Nekadašnja autsajderka, Uma Thurman je od samog djetinjstva do započinjanja glumačke karijere u Njujorku prošla kroz brojne izazove u životu. Put do uspjeha nije bio nimalo lak, te su prva angažovanja, suočavanja sa gubicima i očekivanjima dovela do drugačije percepcije sebe, ali i svijeta oko nas.
Kako kaže, godine i samo iskustvo su je dovele do višeg stepena svijesti kada je drugačije počela da gleda na sve životne izazove, koji su bili i lepi, i teški i upitni.
Sukobljavanje dobrih i loših prilika je ključno za njen rast i progres, te je danas zahvalna na svemu što je postigla, naučila i saznala, što je riješila da podijeli sa damama širom svijeta…
Šta je za nju uspijeh, smjelost, najvažniji poslovni poduhvat, ali i rečenica koju bi sebi rekla prije 20 godina, saznajte u nastavku….
Kako bi definisala smjelu osobu?
Po mom mišljenju, smjela osoba mora da bude hrabra. Lično, smjelost se odnosi na svakodnevnu meditaciju, koja služi za uzimanje daha i pronalaženje snage.
Ovu osobinu rijetki ljudi imaju, a odnosi se na stalno pokušavanje i borbu, ali i spremnost istraživanja stvari, koje ljudi misle da ne možete da uradite. Jednostavno, mi živimo u sredini gdje ljudi vole da ocjenjuju i kategorišu druge. Ipak, ovo vrijeme je donijelo i potrebu za promjenama. Slobodno mogu da kažem da danas, kao zajednica, ljudi žele da pomjeraju granice. I dok se dešavaju očajne stvari u našoj kulturi, kao što je rodna neravnopravnost, ja smatram da ipak postoji određeni napredak u vidu višeg nivoa empatije i poštovanja prema drugima. Mi se kao društvo borimo za progres, iako se čini kao da ponekad povlačimo konopac.
Da li si ti smjela?
Smatram da posjedujem dozu smjelosti, a ona se odnosi na moju borbu sa samom sobom. To je spremnost da ustanem i pokušam ponovo. Ne radi se o tome da li ću pasti, nego kako ću se ponovo podići. I te padove sam u životu doživjela više puta…
Jedan od primjera za to je bol u leđima koji sam osjećala duži vremenski period. Kada sam otišla da uradim magnetnu rezonancu, doktor je počeo da mi se smije i rekao mi je: Znate da ste polomili tu kost prije pet godina. Ja sam bila: Ne (smijeh). Dakle, znate, smjelost može biti samo hrabrost da vidite svoje poraze kao mogućnosti. To mogu da objasnim riječima: Ok, ovo je bolno, ali šta mi to nudi? Šta je gubitak, a šta dobitak?
Jednostavno, ako nešto ne probate, samim tim ste na gubitku… Danas, sa svojih četrdeset godina drugačije doživljavam stvari. Interesantno je na koji način sada procjenjujem uspjeh, preuzimam krivicu za neke neuspjehe i gubitke, pa i želim da oprostim sebi i drugima. Koliko god ovo naivno izgledalo, ništa od ovoga nisu male stvari…
Da imaš mogućnost, šta bi rekla sebi prije 20 godina?
Evo šta bih rekla: U redu, sjedi dole, nećeš vjerovati! Ne, nastavi da čitaš…. biće sve u redu.
Sada kada se osvrnem na prošlost, mislim da je dobro što sam imala razna iznenađenja, i dobra i loša. Srećna sam što sam na neki način dobila u bitkama, i što sam naučila kako da ih zaustavim. U jednom trenutku bih rekla sebi: Ne osuđuj, vidjećeš… I vidjela sam. Krajni rezultat se odnosi na visok nivo empatije za druge ljude, nešto što nikada nisam mislila da mogu da postignem.
Da li postoji nešto što si uradila u svom poslu a što je suštinski važno za bitisanje čovjeka?
Postoji jedna čudna stvar koju volim kod svog posla: mogućnost da izražavam emocije pisca ili nekog kreativca, i udahnem empatiju i život u karakter lika, sa kojim možete da se identifikujete, tako da se oni ne osjećaju usamljeni. Neka od stvari koju sam uradila, a koju volim najviše je definitivno serija Hysterical Blindness, koja pokazuje ljudima da otvorenost uma najviše artikuliše, oslobađa i liječi…
Izvor: Elle.rs
