Kako djeca odrastaju tako sve manje trebaju mamu i tatu. Iako roditelje to može smetati i boljeti, psiholozi upozoravaju kako su neki za to i sami krivi čineći stvari kojima su doveli do takve situacije…
Ako pitate roditelje odrasle djece koja im je najveća briga kad je u pitanju njihov odnos, najvjerojatnije će vam reći da im se čini da ne provode dovoljno vremena zajedno, da nisu zadovoljni komunikacijom, ne osjećaju se potrebnima osim ako djeca trebaju neku uslugu i da općenito ne razumiju zašto sa svojom djecom nisu bliskiji. Roditelji se često osjećaju udaljeni od svoje djece, pogotovo ako su djeca suočena s nekim ozbiljnim problemom poput ovisnosti ili nečeg sličnog, i roditelji ne razumiju što je tome uzrok.
“To je tiha epidemija. Ovakvo stanje je rezultat društvenih promjena u zadnjih 50 godina”, kaže doktor Joshua Coleman, psiholog u Vijeću za modernu obitelj i autor knjige “Kad roditelje boli: Suosjećajne strategije kad se vi i vaše dijete ne slažete”.
Postoji li razdor među vama?
- I društvene promjene udaljuju djecu od roditelja. Iako nisu namjerne, te promjene također utječu na odnos. Ako primijetite nešto od sljedećeg, vrijeme je da nešto poduzmete:
- Rijetko vas zovu, a ako vi nazovete njih, ne jave se uvijek
- S djecom je teško nešto planirati, iako se čini da za svoje prijatelje nađu vremenna
- Ne govore vam što se događa u njihovom životu. Najčešći je odgovor: ‘Ma sve je u redu’
- Ne obaziru se na vače konstruktivne komentare čak i kad su u njihovom najboljem interesu
- Vi ste uvijek tu za njih, no oni nisu uvijek tu za vas. Vaši ih problemi opterećuju ili nerviraju O vama misle kao o ‘mami mučenici’ ili ‘tati svecu’
Procijenite svoju ulogu i što možete promijeniti
Ako vam se išta od gore navedenog čini poznatim, shvatite to kao upozorenje koje ne smijete ignorirati. Cilj je bolji odnos kojim vi upravljate jer ste roditelj.
Postavite si sljedeća pitanja:
1. Zovete li djecu toliko često da se može činiti da ih uhodite?
Možda doista zovete prečesto ili u nezgodno vrijeme.
Rješenje: Otvoreno razgovarajte s njima i pitajte ih kad bi im najviše odgovaralo da se čujete. Možda bi im bilo draže da ste u kontaktu preko e-maila ili poruka. Poštujte njihove želje
2. Uspoređujete li koliko vremena provode s vama, a koliko sa svojim prijateljima?
Nemojte to raditi. Pustite ih da uživaju sa svojim društvom. Nećete zbog toga biti loš roditelj.
Rješenje: Planirajte kratka i zanimljiva okupljanja poput nedjeljnog ručka ili pizze u petak navečer. Djeca će tako imati motiv da dođu.
3. Jeste li nametljivi?
Neka djeca ne dijele informacije sa svojim roditeljima jer ih ovi previše ispituju i stalno dijele neželjene savjete.
Rješenje: Ako vam sin kaže da se prijavio na novu poziciju u firmi, ne postavljajte dodatnih sto pitanja. Što želi reći, reći će vam sam. Nakon nekog vremena možete ga pitati ima li kakvih novosti.
4. Je li vaš savjet zapravo prikrivena kritika?
Vaš sin zna da ima previše kila i da to nije zdravo za njega. Vaša kći zna da zarađuje premalo i da bi trebala tražiti povišicu. Vaša djeca od vas trebaju podršku, a ne kritiku.
Rješenje: Pohvalite ih i usredotočite se na ono pozitivno i dobro što rade. Negativne komentare zadržite za sebe.
5. Procjenjujete li se isključivo po tome kakav ste roditelj?
Ljudi čija je uloga u životu isključivo ona roditeljska, često imaju previsoka očekivanja od svoje djece. Neki roditelji žele i da im djeca budu rame za plakanje i da riješe njihove probleme, no djeca uglavnom ne žele tu ulogu.
Rješenje: Svoje rane morate samo izliječiti. Također, poradite na svojem identitetu i izvan roditeljske uloge.
6. Kažete li ‘da’ čak i onda kad biste htjeli reći ‘ne’?
Nitko ne voli mučenike, pa ako uvijek pristajete na ono što vas se zamoli, sjetite se da je ponekad dobro odbiti uslugu ako vam se to ne uklapa u ranije planove. No svakako morate naučiti razlikovati kad vašem djetetu doista treba pomoć i kad je nužno da budete tu za njega.
Rješenje: Ako vas dijete zove samo onda kad nešto treba, recite mu da ste to primijetili. ‘Iako volim provoditi vrijeme s tobom, čini mi se da me zoveš samo kad nešto trebaš i zbog toga se osjećam loše.’ Kao i u mnogim drugim slučajevima, iskrenost je ključ.
Zaključak
Roditelji smo sve do samog kraja. Naš je posao da djeci budemo uzor i da ih naučimo kako se treba odnositi prema drugima, a to znači i postavljanej određenih granica. Nitko od nas nije savršen, no ako se propitujemo i analiziramo naše postupke, imamo šansu biti bolji. A kako osobe mogu postati bolje, tako mogu i njihovi međusobni odnosi.
