Filozofija nekih ljudi je da se sve događa s razlogom pa nema smisla žaliti za bilo čime. No gledajući unazad, mnogi od nas ipak mogu izdvojiti nekoliko stvari koje bi sada učinili drugačije da im je samo vratiti vrijeme unatrag.
Ovo su najčešće stvari zbog koji ljudi žale:
Romansa
“Žao mi je što se nisam zaljubio u nekoga tko se zaljubio u mene. Sad mi se čini da to i nije trebalo biti tako teško. Žao mi je što sam previše vremena proveo u vezi koja mi nije odgovarala, što sam se dao tako vezati i što nisam imao više slobode.” – David Kahana
Djeca
“Otkako znam za sebe, želim imati djecu. No dok sam bila mlađa činilo mi se da su djeca i obitelj nešto što će se s vremenom samo od sebe dogoditi. No nije bilo tako. Puno sam izlazila, no stvaranje obitelji mi nikad nije bio prioritet. U kasnim tridesetima oboljela sam od raka jajnika i više nisam mogla imati djecu. I po nekoliko puta dnevno razmišljam o djeci koju nikad nisam imala. Imam sjajan odnos s nećacima, volontiram u dječjem domu, no to nije isto kao imati vlastitu djecu. Nadam se da još nije kasno da postanem roditelj pa makar usvojila dijete. Jako me razljuti kad mi ljudi kažu da sam sretna jer nemam djecu jer je to velika obaveza. I druge stvari su velika obaveza pa su itekako vrijedne truda. Mislim da su majčinski instinkt kod žena koje znaju da nikada neće postati majke i žal za time, toliko jaki da ih se ne može ni opisati. Ne žalim ni za čime, osim za djecom.” – Caroline Zelonka
Roditelji
“Žalim što u svojim dvadesetima nisam više vremena provodio sa svojim roditeljima. Kad mi je umrla majka bilo mi je jako žao što nismo uspostavili pravi prijateljski odnos. Bila je vrlo zahtjevna, ponekad nerazumna, pogotovo iz perspektive mladog muškarca. No sada, kad sam ja u tim godinama, posve ju razumijem i shvaćam da je u vezi većine stvari bila u pravu. I danas ju nakon nekog razočaranja poželim nazvati, no iste sekunde shvatim da ne mogu. Tek sam naknadno shvatio koliko mi zapravo treba. Sa smrti nema pregovaranja. Ona je konačna, iznenadna i osobna. Posljednje noći koju sam proveo s njom u bolnici, pitao sam je bi li joj smetalo da odem kući jer sam jako umoran. Rekla je da me potpuno razumije, da se moram odmoriti i da ne brinem. Upozorila me da pažljivo vozim do kuće. Znam da se ništa ne bi promijenilo niti da sam ostao – ona bi svejedno umrla – no kad se iz sadašnje perspektive prisjećam tog trenutka, shvaćam koliko su dragocjene bile te posljednje minute i kako se vrata što su se te noći zatvorila, više nikad neće otvoriti.” – Jim Wagner
Obrazovanje
“Žao mi je što nisam slijedila svoje snove i završila fakultet. Da sam vjerovala u sebe – svoje snove, talente, strasti – umjesto da brinem o tome kako što prije naći posao, moj život bi danas bio puno drugačiji. Znam da nikad nije kasno slijediti snove, no da barem to mogu sada reći samoj sebi otprije dvadeset godina. Da mogu, mladoj sebi bih savjetovala da dobro promisli o obrazovanju, rekla bih joj da ne postoji ‘siguran posao’ i da je bolje odabrati jeftiniji fakultet nego se uvaliti u studentske kredite. Možda bi mi bilo bolje da sam započela neki svoj posao pa onda njime financirala školovanje.” – Stacey Grewal
Izvor: zivim.hr
