Piše: Zineta Mutapčić
Svjedoci smo mnogobrojnih apela za pomoć najčešće ženama koje su izložene nasilju od strane svojih muževa, partnera, istih onih koje su odabrale da dijele s njima dobro i zlo. Svjedoci smo vrlo često i nasilju koje maloljetnici vrše nad svojim vršnjacima, pa i onom nad životinjama.
Jako je tužno i strašno vidjeti kojekakve objave, a ljudi se ne libe objaviti fotografije, svjedočenja, pohvale. I iako je internet koristan za koješta, lično ga zaista maksimalno koristim za svakojaka istraživanja, bojim se da smo prešli granicu dobrog ukusa da tako kažem. Postaje mi sve jasnije zapravo u kakve smo se monstrume pretvorili, ili smo to pak oduvijek bili.
Gdje ti je čovječe nestala potreba da čuvaš ono svoje najdragocjenije, svoju porodicu? Da budeš zahvalan i sretan toj ženi koja je baš tebe izabrala da s tobom dijeli sreću i tugu, nedaće i uspjehe. I umjesto da u njoj tražiš utjehu, da u konstruktivnim razgovorima tražite rješenje vaših problema, ti dižeš ruku na nju i vičeš da je ona kriva za sve. Nije ti ona stari moj kriva za tvoje izbore, tvoju nafaku. Ona je kriva samo ako ostaje s tobom kad se pretvoriš u krvoločnu životinju, iako me sram i porediti te sa životinjom, jer i one krvoločne napadaju samo kad su gladne.
Odakle ti pravo da na nju koja je odlučila da te odabere za oca svoje djece vičeš i mlataraš rukama umjesto da izađeš vani i npr.iscijepaš gomilu drva, ili istrčiš 10 kilometara da se ispušeš, ili je jednostavno zamoliš da te na sat dva, ili par dana pusti da sam se boriš sa svojim demonima? Šta misliš da ćeš postići time? Ako ti je do tuče, odi brate na ulicu pa nađi neku budalu kao što si i sam pa se tuci dokle ti volja. Ali jok, nemaš ti muda da na svojoj koži osjetiš udarac. Pitaš li se ti ikad kako je njoj koja ti se predala dušom i tijelom, kako je njoj kad digneš ruku na nju? I znaj da fizička bol prođe, ali kad nekog ugrizeš za dušu i srce, to je bol koja nikad ne jenjava.
To nikad nećeš znati, pa čak i da te na ulici neki kreten i prebije, nilad nećeš znati kako joj je. A ne znaš ni da je ona zapravo heroina kad podnese, preživi i nastavi dalje da živi. Ti ostaješ samo jado i kukavica koja ne zna da se drugačije nosi sa životom pa igraš na pogrešnom igralištu. Samo, pokušaj da se prisjetiš, i nakon produžetaka i penala, svakoj utakmici dođe kraj.
A ti, balavi tinejdžeru. Šta ti misliš da ćeš postići zlobom koju gajiš u sebi i potrebi da zlostavljaš nekog iz svoje klupe? Budalice jedna nezrela, zar želiš da u najslađe đačko doba budeš okarakterisan kao nasilnik ili nasilnica koja će čitav život biti pod pečatom snimka koji su objavili a na milione ljudi vidjelo? Očekuješ popularnost? Vjerovatno misliš da je to jedini način da se čuje i sazna za tvoje ime. Okej, živimo u sistemu u kojem se uspjesi mladih vrlo rijetko proprate onako kako dolikuje, ali zar ti niko nije pojasnio da se time kad činiš zlo slabijima od sebe, bilo vršnjaku ili životinji, sam izalažeš velikoj mogućnosti da se ostatak života krećeš u takvim krugovima pa da te strah i nemir prate stalno.
Jer, sigurno se bojiš, dok prvi napadaš. Vjerovatno si i premlad/a da se priupitaš kako bi se osjećao/la da tvoje dijete bude sutra izloženo onome što ti radiš drugima sada ali imaš li ikog u svojoj okolini s kim bi popričao o svojoj potrebi da nekom naneseš bol? Što nr pokušaš to pretočiti u neku pjesmu, neki roman, neku sportsku aktivnost? Vjeruj da ćeš tako sigurno učiniti dobro sebi a možda ako budeš otvoreno pričao o tome pomogneš još nekima koji se suočavaju s tim pa iznađeš novi “lijek” za bolje sutra. Ne želim da ti spominjem roditelje, jer ne znam ko te odgaja. Možda živiš u zajednici koja je slična onoj koju sam gore pominjala pa takve stvari smatraš normalnim ali znam da, ako ne spadaš u grupu osoba s posebnim potrebama, sigurno npr.internet možeš iskoristiti da otkriješ nešto dobro i pozitivno, a ne da ti vodilja budu kojekakvi klošari, narkomani, starlete i sponuoruše koje se prse svojim nedjelima. Kratko sve to traje, pa nemoj da tvoj mladi život unaprijed otpišeš i dozvoliš da sebi zatvoriš put za ostvarenje nekih lijepih snova koje sigurno imaš. Ili si ih nekad imao.
Samo se malo zaprpi u svoju dušu. Koliko god da si mlad i neiskusan, sigurno nekad razmišljaš srcem. Poslušaj ga, ono nikad ne griješi.
