“Tuzlo moja, ja sam spremila svoj kofer ljubavi, dođite da ga raspakujemo zajedno. Imali smo puno čarobnih noći, ali neka ova bude najčarobnija. Voli vas vaša Kaliopi, vidimo se.” ovim riječima za Radio Kameleon diva muzike naših prostora poziva na koncert u Tuzli koji će se održati 09. oktobra sa početkom u 20 sati.
Za Radio Kameleon, Kaliopi govori o povezanosti sa ljudima u publici, ali i sa Tuzlom kojoj se uvijek rado vraća.
“Mnoge stvari, prije svega ljudskost, ta toplina naroda koja me dočeka, u biti svugdje u Bosni i Hercegovini sam dočekana na identičan način. A Tuzla mi je posebn zato što, moram reći da sam koncerte doživjela kao godsposdsku raju. Oni su mi kao kod nas u Makedoniji u Bitoli, takva mi je publika. Ja uvijek radim neke komparacije ili idem po načinu kako publika sluša, doživljava i kako nastaje ta neka interakcija. Meni to jednostavno daje neku sliku o publici. Tuzla mi je tako neka asocijacija na Bitoli. Nevjerovatna, zaista.”
Ko god je bio na koncertu dive muzike dugo je pričao o emociji koju ona uspijeva da prenese, a oni koji nisu imali tu privilegiju je vole, jer im iz nje zrači ljubav. Svako ima svoju tajnu pomoću koje to uspije ostvariti, a nama je otkrila svoju.
“Tajna je vjerovatno ta moja životna misija, predanost poslu koji radim. Moja profesija je više od profesija, moja je profesija moj brak, najveći brak. Imam iza sebe dva propala braka iza sebe, ali muzika, nekako sam vjenčana za muziku cijeli život. Ali naravno i ta moja publika koja mi daje neizmjernu snagu i ljubav, sva ta moja djeca koju vidim u publici i kroz vrijeme koje me pratem, sve ove godine unazad pa sve do danas. Znate, taj osmijeh ne smije nestati s mog lica i iz moje duše, jer sam toliko blagoslovljena žena jednom takvom životnom ljepotom da mogu stvarati i pjevati za druge kojima to život znači. Kad čovjek to zna, onda je sve lako, jer je sve samo ljubav.”
Kada su koncerti u pritanju, Kaliopi ne krije da i ona pusti suzu na koncertu koja se možda i ne vidi iz publike, ali da one pozitivne emocije uvijek nadmaše sve drugo. Kada su njena očekivanja od koncerta u pitanju, ona je vrlo skromna u tome.
“Prvo tu je onaj kontakt koji publika očekuje iz prve. Pjesme su najvažnije, ali ja obožavam one trenutke kad iznenadim svoju publiku sa nekom spontanošću koju ona ne očekuje od mene. Ona osjeti vagabunda i vragolana i ženu koja nema kočnicu u tom trenutku. Kada ja to osjetim i vidim ta ozarena lica, pa čak i kada vidim suze, jer imaju i takvi trenuci. Plačem i ja dok ih pjevam, možda ne vidite, ali plačem. Najbitnije stvar je možda šarenilo generacija koje ugledam ispred sebe, od 5 do 65 godina.”
Za kraj razgovora, za Radio Kameleon kroz smijeh prepričava jednu anegdotu koja se desila na koncertu kada je pohvalila strukturu publike na koncertu.
“Jedanput sam rekla u vrijeme koncerta, pa stvarno je ovo najveća bogatstvo, vidim vas tu od 6 do 65 godina, a onda se javlja neka gospođa s balkona i govori i ja sam sa 73 godine. To je nešto nevjerovatno, prosto nevjerovatno.”
