Ljubavna priča mojih roditelja je dokaz da prava ljubav sve pobjeđuje.
Upoznali su se za vrijeme rata, 1993. godine. Oboje su živjeli na selima koja su udaljena oko deset kilometara. Krenuli su do grada ratnim autobusom u kojem su morali stojati. Mama je stojala ispred tate kada je autobus naglo zakočio, a ona se spotakla. Tata kao pravi džentlmen je spriječio da padne i pitao je li sve uredu. Pogledala je sramežljivo i rekla da jeste. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Kada su stigli do grada, pozvao je mamu na čaj. Bila je zima, i jako hladno. Mama je imala puno posla, ali je ipak pristala. Proveli su četiri sata zajedno i pričali kao da se oduvijek poznaju. Međutim, taj razgovor je prekinuo mamin tata koji je bio jako ljut. Rekao je mami da ga pričeka vani. Nepristojno je sjeo za sto i rekao tati da se više nikada ne smije približiti njegovoj kćerki, inače će imati posla sa njim. Bio je jako strog, a ona nikada prije nije imala momka.
Kada su se vratili kući njen otac je rekao da za mjesec dana idu u Njemačku. Sutradan, izmislila je priču da ide kod drugarice, a ustvari našla se sa tatom. Viđali su se skoro svaki dan. Mama bi uvijek našla neki izgovor bez obzira na posljedice. Rekla je tati da mora ići u Njemačku, a on je molio da ostane, da pobjegnu daleko od svih. Njegovi su bili protiv njihove veze, koliko i njeni. Naime, njihove porodice su se mrzile zbog nekog događaja iz prošlosti.
Prošlo je mjesec dana. Ujutro, ranom zorom, krenula je sa svojim roditeljima na voz. U voz su prvo ušli njeni roditelji, zatim dvije sestre, a ona… Ona je počela bježati. Tata je čekao iza željezničke stanice. S nešto malo ušteđevine krenuli su prema Tuzli sa istim autobusom gdje su se i upoznali. Došli su u grad bez ičega, ali bili su najsretniji na svijetu jer su imali jedno drugo. Važno je bilo samo da su zajedno.
Živjeli su u kući kod neke stare babe koja im je našla poslove, a oni se brinuli o njoj. Naporno su radili i nakon dvije godine preselili su u novi stan. Rat se završio, i na svijet sam stigla ja, kao plod njihove ljubavi. Skupili su hrabrost i odlučili da posjete svoju familiju. Svi su se radovali njihovom dolasku, prošlost im više nije bila bitna. Najsretniji su bili zbog mene, svoje unuke.
Prošlo je mnogo vremena. Često posmatram svoje roditelje i mislim da se svakim danom sve više vole. Ljubav je tako divna!
Autorica: Dženeta Kurtić
