Mislim da je bolje da mi neko odmah zabije nož u leđa, nego da izgovori: “To ti je moj prijateljski savjet”. Postoji više razloga zbog kojih mrzim kada mi neko daje takve savjete.
Prvenstveni razlog je što prijateljski savjeti nikada nisu traženi. Dakle, kada želim neki savjet ja ga zatražim od osobe čije mi mišljenje znači. To ne mora da bude najstručnija osoba za tu oblast na svijetu, već osoba kojoj verujem, koju cijenim i poštujem. Postoje različite osobe od kojih tražim različite savjete. Nema probleme s tim da pitam za savjet, mišljenje i da čujem kritiku svoje ideje. Ne znam na osnovu čega neko osjeti potrebu da mi bez pitanja udjeli savjet. Na osnovu čega ta osoba misli da je u bilo čemu kompetentnija stručnija, bolja i pametnija od mene. Dakle, ako mi nisi nadređeni na poslu i ako ti nisam tražio savjet, baš te briga, pusti me da propadnem i poginem.
Drugi razlog je što prijateljski savjet uvijek znači “budi ***da”. Pošto ja nemam problem s tim da se suprotstavim bilo kome i da kažem šta mislim, uvijek ima onih koji misle da to što radim nije pametno. Ono žele da me zaštite, da mi kažu da ne talasam i ne “pišam uz vjetar”. Da sam mogao to da radim, ne bih danas bio novinar, nego bih se uvalio u neko ministarstvo kao PR i boljelo bi me uho. Moja profesija zahtijeva da ukazujem na probleme, da kritikujem, da se ne plašim, da se ne cenzurišem. To nije moja profesionalna deformacija, to sam ja. Ti nećeš biti taj koji će mi otvoriti padobran kada budem padao, zato me pusti da letim visoko koliko ja želim, jer ja ne umijem da budem ****ra.
Treći razlog je što mi ti ljudi nisu prijatelji. Moji prijatelji su vrlo slični meni i znaju da meni soliti pamet nije pametna stvar. Zapravio, soliti pamet bilo kome je jako ružno i govori o ozbiljnim problemima s egom koji ta osoba ima. Kad god sam čuo to “prijateljski savjet”, to nije bilo upućeno od mojih prijatelja, nego od nekih prolaznih ljudi, koji nemaju baš nikakav uticaj na formiranje mog mišljenja i stava. Ukoliko mi nisi prijatelj, molim te, nemoj mi davati prijateljske savjete, jer u najmanju ruku zvuči glupo.
Četvrti razlog je što ga mufljuzi koriste da zaplaše. Scene iz domaćih filmova i serija u kojima neko upućuje “prijateljski savjet” uglavnom znače – nemoj da se igraš životom. Taj razlog je zapravo samo nastavak onog drugog razloga, jer je cilj oba da ti poruče da vodiš računa šta radiš. Odgovor je naravno isti, jer sam ja svjestan rizika koji preuzimam kad nešto počnem da radim i spreman sam da se suočim s posljedicama.
Peti razlog je da kada dajete prijateljske savjete, zapravo ne izgovarate da to radite. Pravi prijatelj nas sluša kada se jadamo i u tim situacijama nam je potrebna podrška.
“Ono što im je najpotrebnije je naše slušanje i razumijevanje. Potrebno im je da osjete da smo tu sa njima dok nam pričaju ono što je za njih bolno. Ponekad im je samo to i potrebno, da bi osjetili olakšanje, razbistrili svijest, postali svjesni nečega što do tada nisu vidjeli i nastavili dalje”, piše psihoterapeutkinja Kristina Pota Radulović.
Pravi prijatelj će osjetiti kada su nam savjeti zaista potrebni, a kada želimo samo da nas jako zagrle i pruže nam podršku. Pravi prijatelji nas ne savjetuju da bi pokazali kako su pametniji, bolji, važniji, nego da bi nam pomogli. Ljudi koji dijele “prijateljske savjete” čine suprotno.
Izvor: Noizz.rs
