Prianka Čopra je indijska glumica, pjevačica, producent, filantrop i pobjednica Miss svijeta 2000. godine. Osim njene glumačke karijere, Čopra je poznata po svom filantropskom radu. Ona se zalaže za brojne promjene i poboljšanja na polju životne sredine, zdravstva, obrazovanja, prava žena, a posebno je glasna kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti i feminizmu.
Nedavno je održala divan motivacioni govor damama o edukaciji ženske djece i mogućnostima koje obrazovanje jedne djevojke može dati svima nama.
Prijanka se u govoru osvrnula na svoje djetinjstvo. Rekla je da je odrasla u porodici srednje klase u Indiji, zemlji gde su djevojčice od 12 godina izbacivane iz škole i na silu udavane, dok su dječaci u potpunosti uživali u svom bezbrižnom djetinjstvu i svim privilegijama koje taj period života nosi.
„Zahvalna sam mojim roditeljima koji su po profesiji ljekari što nikada nisu pravili razliku između mene i mlađeg brata iako smo živjeli u malom gradu u Indiji gdje je sasvim normalno, kao i u još nekim državama u razvoju, da se ugovaraju brakovi djevojčicama od 12, 13 godina. Mi smo bili na moju sreću izuzetak u takvom društvu.“
Istakla je da je već sa 7, 8 godina shvatila da postoji razlika među spolovima. Živjela je u filantropskoj porodici gdje se uvijek pomagalo ljudima koji nisu imali mogućnost da priušte sebi liječenje pa je tako vikendima odlazila sa roditeljima u obližnja sela kako bi pomagali te ljude. Tu je kako navodi, naučila mnogo toga, između ostalog da je djevojčicama u pubertetu uskraćivano zdravstveno pravo i zaštita samo zato što su ženskog spola.
To je bio prvi okidač koji ju je nagnao da se zavjetuje da će se, ako ikada bude uspješna, boriti za prava svog spola i jednakost među muškarcima i ženama. Sa 19 godina je doživjela da joj filmski producent traži da ispuni neke smiješne, a ujedno i strašne uslove ili će je zamijeniti, jer su djevojke baš to – zamjenljive u našem poslu. „To je nešto što ću uvijek pamtiti, ali sam i zahvalna tom čovjeku jer sam tada shvatila da želim postati nezamjenljiva.“
Situacija koja ju je navela da osnuje fondaciju Prijanka Čopra i da sarađuje sa UNICEF-om je pismo jedne osmogodišnjakinje željne znanja, da se ispisala iz škole. To je bila kćerka Prijankine kućne pomoćnice. Kada je glumica upitala djevojčicinu majku zašto ju je ispisala iz škole dobila je odgovor: „Nemamo sredstava da školujemo njenu braću i nju, pa smo riješili da je ispišemo jer je žensko.“
Na sreću te djevojčice Prijanka Čopra je preuzela brigu o njenom školovanju i sada je uspješan đak.
„Obrazovanje je osnovno pravo svakog čovjeka i velika neophodnost današnjice. Tada sam riješila da mijenjam živote mladih ljudi u manjoj ili većoj mjeri u kojoj mogu doprinjeti.“
„Djevojčice imaju moć da promjene svijet! One nikada neće kao dječaci postaviti nogu drugu da se saplete o istu. Uz sve napore i trud, više od 15 miliona djevojčica uzrasta osnovne škole nikada neće naučiti da čita i piše naspram 10 miliona dječaka. Osnovna škola je početak naše budućnosti! Posljednjih 11 godina imam tu čast da radim sa Unicefom i iz prve ruke saznam o nevjerovatnom radu sa djecom čitavog svijeta. Posebno žrtvama dječijeg braka, raseljavanja, rata, seksualnog nasilja ali i dalje imamo puno posla. I to je ono što me pokreće i inspiriše. Obrazovanje djevojčica ne osnažuje samo porodicu, već i sredinu u kojoj žive i ekonomiju. Zbog njenog stečenog znanja, svima će nam biti bolje, jednostavno je.“
Naglasila je da sve javne ličnosti moraju biti primjer i glas razuma za one koji gube sluh kada je u pitanju obrazovanje djece. I da će samo tako svijet uspjeti da se izbori za konačni cilj – da više ne bude izgubljenih generacija i zanemarenih glava.