Laurence Olivier, po mnogima najbolji glumac svih vremena, rođen je 22. maja 1907. godine u engleskom gradiću Dorkingu.
Deset puta bio je nominiran za Oscara u glumačkim kategorijama, a tri zlatna kipića dobio je 1949. godine za film “Hamlet”. Tada je osvojio Oscara za glavnog glumca, redatelja i najbolji film. Dvije BAFTA-e, pet Emmyja i tri Zlatna globusa samo su mali dio preostalih nagrada koje je osvojio tijekom svoje bogate karijere.
Iako je filmskim ulogama obilježio zlatno doba Hollywooda, njegova prva ljubav bilo je pozorište. Upravo je njegova strast prema pozorištu ono što je privuklo njegovu kolegicu Vivien Leigh.
Vivien je 1935. godine dobila ulogu u predstavi “The Mask of Virtue”. Zahvaljujući velikom uspjehu predstave i pohvalama kritičara na račun njezine glume, za mladu i perspektivnu glumicu zainteresirale su se glavešine holivudskih filmskih studija. Nakon jedne od izvedbi prišao joj je Olivier kako bi joj čestitao na sjajno odrađenoj ulozi. To je muškarac za kojeg ću se udati, kazala je tada Vivien svojoj prijateljici.
Ne bi to bilo ništa čudno da Olivier tada nije bio u braku s glumicom Jill Esmond, a ona u braku s Herbertom Leighom Holmanom.
Britanski odvjetnik nije volio kazalište i nije podupirao njezina nastojanja da se ostvari kao kazališna glumica, što je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je Vivien bila nesretna u tom braku.
Godinu dana nakon upoznavanja Olivier i Vivien dobili su glavne uloge u filmu “Fire Over England”. Počeli su provoditi vrijeme zajedno na setu i izvan njega, a njihova druženja ubrzo su prerasla u tajnu aferu.
Nisam si mogao pomoći kada je Vivien u pitanju. Nijedan muškarac nije si mogao pomoći. Mrzio sam sebe zbog toga što sam prevario Jill, ali varao sam je i prije, a ovo je bilo nešto drukčije. To nije bila samo požuda. To je bila ljubav koju nisam tražio, kazao je Olivier.
Glumac je 1939. godine počeo raditi na filmskoj adaptaciji knjige “Wuthering Heights” i ostavio Vivien u Engleskoj. Njoj je studio ponudio sporednu ulogu u istom filmu, što je glumica teško podnijela jer je vjerovala da je trebala dobiti glavnu žensku ulogu.
Razočaranje je ubrzo zamijenila sreća zbog uloge u drugom filmu, koji će je naposljetku lansirati među najveće filmske zvijezde svih vremena.
Od trenutka kad je vidio njezinu izvedbu u “Fire Over England”, producent David Selznick vidio je u njoj potencijalnu kandidatkinju za ulogu Scarlett O'Hare u filmu “Zameo ih vjetar”. Razgovarao je s više od 1400 neafirmiranih glumica, a naposljetku je odabrao 31 koja će odraditi screentest. Među njima je bila i Vivien, koju je i Laurence Olivier preporučio agentima.
Glavna bitka za ulogu vodila se između Vivien i Paulette Goddard, a Selznick je naposljetku odabrao Vivien. Za ulogu Rhetta Butlera Selznick je želio samo jednog glumca – Clarka Gablea. Nakon dugih pregovora sa suparničkim studijem MGM, koji svoje glumce nikada nije posuđivao drugim studijima, uspio je postići dogovor i napokon dobiti Gablea.
Snimanje filma nije proteklo glatko. Vivien je imala reputaciju glumice s teškom naravi, ali tada nitko nije znao da njezino ponašanje nije rezultat razmaženosti i lošeg karaktera, nego bipolarnog poremećaja, koji tada još uvijek nije bio prepoznat kao bolest.
Vivien se bojala da će film doživjeti neuspjeh i uništiti njezinu karijeru, a svoje brige dijelila je s Olivierom, kojemu je redovito pisala pisma. Glumac ju je hrabrio svojim odgovorima prepunim savjeta i mnogi vjeruju da je zahvaljujući njegovoj potpori izdržala teško snimanje.
Uloga Scarlett O'Hare na kraju joj je donijela neviđen uspjeh i Oscara u kategoriji najbolje glavne glumice.
Vivien i Olivier u međuvremenu su oboje predali zahtjev za razvod, a svoju vezu tajili su sve do trenutka dok se i službeno nisu razveli od svojih bračnih partnera. Oženili su se nedugo nakon razvoda, 31. kolovoza 1940. godine u Santa Barbari.
Nastavili su zajedno raditi i snimili su nekoliko filmova, a desetke tisuće dolara vlastite zarade uložili su u produkciju drame “Romeo i Julija” na Broadwayju. Međutim, mediji im nisu željeli oprostiti za ono vrijeme skandaloznu preljubničku aferu, što se odrazilo na odaziv publike, pa je predstava zbog negativnih napisa neslavno propala.
Par se 1943. godine odlučio vratiti u Englesku, a 1944. otputovali su u Sjevernu Afriku kako bi posjetili britanske vojne trupe.
Nakon povratka iz Afrike Vivien je dijagnosticirana tuberkuloza. Nekoliko tjedana provela je u bolnici. Iako su joj liječnici savjetovali da na neko vrijeme prekine karijeru kako bi se što bolje oporavila, ona ih nije poslušala i vratila se svojoj strasti.
Tijekom snimanja filma “Caesar and Cleopatra” 1945. godine saznala je da je trudna, ali nakon nezgode na snimanju tijekom koje se poskliznula i pala, glumica je doživjela spontani pobačaj. Taj tužni događaj bacio ju je u duboku depresiju. U to vrijeme već je naučila prepoznati prve znakove svojih maničnih epizoda koje su započinjale s periodom nakon kojih je uslijedila depresivna faza te naposljetku slom. Vivien se tih epizoda nije sjećala, a kada bi joj kolege ispričale što se sve događalo na setu, osjećala je veliku krivnju zbog svoga ponašanja.
Njezina karijera počela je nazadovati, a u isto vrijeme Olivierova karijera nikada nije bila bolja. Vivien se na neko vrijeme povukla s filmske scene i uglavnom je pratila Laurencea na njegovim putovanjima.
Turneja po Australiji i Novom Zelandu obilježila je početak kraja njihova braka. Vivien je patila od teške nesanice, ali svejedno se trudila odraditi sve svoje obveze na turneji u sklopu koje su ona i Olivier skupljali novac za kazalište.
Tijekom gostovanja u Christchurchu Vivien je odbila izaći na pozornicu sa suprugom jer nije mogla pronaći svoje cipele. Frustrirani Olivier udario je Vivien u jednom trenutku, a ona mu je odmah uzvratila udarac. Samo nekoliko minuta kasnije glumica se ipak pojavila na pozornici sa smiješkom na licu i u posuđenim cipelama, ali Olivier je kasnije konstatirao kako je upravo tamo i tada izgubio Vivien.
Glumica se 1949. godine vratila glumi u velikom stilu. Dobila je ulogu Blanche DuBois u predstavi “Tramvaj zvan čežnja” na West Endu. Nakon velikog uspjeha predstave uslijedila je i filmska adaptacija u kojoj je Vivien također glumila Blanche. Bez obzira na pohvale kritičara i uspjeh predstave i filma, glumica je kasnije kazala jako ju je to iskustvo “bacilo u ludilo”.
Nekoliko godina kasnije, nakon dolaska na Šri Lanku, gdje je trebala snimati film “Elephant Walk” s glumcem Peterom Finchem, Vivien je doživjela živčani slom. Producenti su je odmah poslali natrag u Englesku. Nakon povratka kući glumica je suprugu priznala da je imala aferu s Finchem. Olivier joj je oprostio preljub, ali njihovu braku jednostavno nije bilo spasa.
Tijekom rada na predstavi “South Sea Bubble” 1956. godine glumica je saznala da je trudna i odlučila se što prije povući iz produkcije. Nakon svoje posljednje izvedbe opet je doživjela spontani pobačaj.
Jaz između Vivien i Oliviera postao je nepremostiv. Glumica se upustila u aferu s Jackom Merivaleom, a Olivier je započeo vezu s glumicom Joan Plowright.
Par se naposljetku razveo 1960. godine. Želim ti zahvaliti na razumijevanju. Sve si odradila plemenito, hrabro i lijepo. Žao mi je zbog svega jer znam da je to za tebe morao biti pakao, napisao je Olivier glumici u pismu nakon razvoda.
Glumac se ubrzo oženio za Joan, s kojom je bio u braku sve do svoje smrti 1989. godine, a Vivien se udala za Petera.
U svibnju 1967. godine Vivien je ponovo dobila tuberkulozu i liječnici su joj odmah pripisali nekoliko tjedana kućnog odmora. U noći sa 7. na 8. lipnja Vivien Leigh preminula je u vlastitom domu zbog komplikacija s radom pluća. Na podu spavaće sobe pronašao ju je suprug. Peter je odmah kontaktirao s njezinom obitelji, ali i Olivierom, koji se tada u obližnjoj bolnici liječio od raka prostate. Čim je primio vijest da je Vivien umrla, glumac je istog trena izišao iz bolnice i otišao u njezinu kuću.
Kada je na krevetu vidio nepomično tijelo svoje velike ljubavi, Olivier je počeo naglas moliti i tražio oprost “zbog svih zala koja su stala između njih”. Potom je Peteru pomogao da organizira sprovod i ostao uz Vivien sve dok njezino tijelo nije izneseno iz kuće.
Ne mogu vam reći zašto sam ostao s njom toliko godina. Nisam znao što drugo napraviti, pa sam ostao i patio skupa s njom. Kada imaš odlučnosti i želje proći kroz grozne stvari kako bi uopće bio s nekim, kao što se to dogodilo nama, razviješ duboke osjećaje. Pratio nas je skandal, primali smo grozna pisma od ljudi, pljuvali su nas na cesti. To vas učini odlučnim. Zbog toga uspijete izdržati oluje, zaključio je Olivier.
