Priča iz srca Balkana: ti nisi moj sin, ti si majmun kojeg ne želim da vidim više u ovoj kući!

– ti nisi moj sin, ti si majmun kojeg ne želim da vidim više u ovoj kući!

– ti nisi zaslužio da živiš!

– kada se vratim s posla da te nisam vidjela u ovoj kući!

– ti si sramota ove porodice!

– bolesniče jedan!

– ne želim da znam za tebe više!

– pederčino!

To su samo neke izjave koje je moja majka meni uputila onog jutra kada je saznala da sam gej, kada sam kao klinac u začecima mobilne telefonije koristio njen telefon da se dopisujem sa mojim momkom, zaspao prethodnu noć sa tim istim telefonom u ruci, a ona je ujutro našla poruke. Da nesreća bude još veća, moj momak je bio Musliman, a ja sam Srbin čijeg su brata Muslimani zarobili u ratu. Otišao sam tog od kuće kako je i rekla.

Od tada do danas, moja majka me nije nikada pitala da li živim sa nekim, da li sam zaljubljen, volim li nekoga. Od tada do danas je prošlo šesnaest godina. Moja majka i ja smo potpuni stranci, reklo bi se poslovni saradnici, a ne od iste loze nastali. Kada odrastaš shvataš koliko je samostalnost dobra stvar, koliko si slobodan i možeš raditi šta hoćeš. Međutim, kako godine prolaze shvataš koliko si sam i usmaljen, koliko ti porodica nedostaje.

Živim u ranim tridesetima, nije loše uopšte, dobro sam ispao za nekoga ko posljednjih šesnaest godina odgaja sam sebe, brine o sebi, kuva, pere veš, zarađuje i brine o drugima. Moja porodica su moji prijatelji jer su me prihvatili baš onakvog kakav jesam. Moju slobodu živim u moja četiri zida, sasvim dovoljno jer posmislim da neko nema ni to. To što sam gej ne čini me ponosnim, ali se isto tako ne sramim sebe.

Privatni život većine gejeva na Balkanu uglavnom se svodi na često mjenjanje partnera, smaranje ”strejt” likova koji bi malo da se zabave dok kod kuće žena čuva djecu, pokoji pijani lik bi da se poljubi sa muškarcem prvi put u životu, drugare koji te stalno pitaju ”a kako to vi to radite”, i ostalu plejadu radoznalih kategorija stanovništva. Prijatelji ne pitaju ništa, oni svakako saznaju prvi sve.

Ne pišem ja ovo danas da bih se borio za prava gejeva već da vam kažem da nas možete voljeti ili mrziti, do vas je, kontam ako nas mrzite i dobijate nervne slomove da samo škodite vašem mentalnom zdravlju. Još se nije rodio taj koji je istrijebio pederluk, tako da iskulirajte. Da li će vam sin biti gej ili ne i to ne možete znati, niti možete to mjenjati jer ćete u suprotnom napraviti monstruma od djeteta, susretao sam se sa tim slučajevima, znam o čemu govorim.

Znam ja zbog čega se mi gejevi vama gadimo, zbog onih što se drapaju po gradu i kafanama, ponašaju se kao žene i hvataju vaše muževe za dupe. Isti sam, i mene nerviraju ali šta da ja sad radim. Ima nas svakakvih. I ja nerviram sigurno mnoge jer kada se napijem grlim narod po kafanama od sreće i vičem “volim te”. Nije ni moja dijagnoza ništa bolja.

To da rijetko koji muškarac legne sa mnom u isti kreveti govori o tome koliko njih je sigurno u sebe, u svoju sekusalnu orijentaciju, a koliko drugih koji nisu. Da se razumijemo jednu stvar, nije svaki muškarac meso za gristi tako da nema mjesta uzbuni, nitroglicerinu pod jezikom ili kakvom fizičkom obračunu.

Da razmišljam o napuštanju ove zemlje, razmišljam. Pored mnogih problema sa kojima se svaki građanin bori pa tako i ja, nešto sam razmišljao ako odem u neku tolerantniju zemlju možda ću po prvi put u životu živjeti život onako kako ja želim. Ne znate vi kako je lijepo vidjeti zaljubljen par kako se drži za ruke, grle i ljude, ali isto tako ne znate kako je bolno znati da to nećete nikada sa svojim momkom ostvariti na ulicama grada u kojem ste odrasli.

Starim, treba mi neko s kim bih podijelio trenutke lijepe i loše, poželim se iskrenog zagrljaja i dodira u trenutku kada se to treba desiti. Znate li kako je teško zadržati ruke uz tijelo onog trenutka kada želite najjajče zagrliti osobu koju volite. Ne znate.

Život jednog geja nije parada, već želja da slobodno voli svog muškarca.

I te gej parade, šta dižete uzbunu oko toga toliko. Ako vam se ne ide paradirati ostanite kući, neće biti frke, država neće potrošiti milion na obezbjeđenje, biće više para za druge stvari i mirna Bosna. A problema, a drame oko toga. Neka šeta ko hoće, neka se bori za šta hoće ali sve u skladu sa zakonom. Ja sam za uređenu državu, a ne haos u kojem samo obični građanin dobije po ušima.

Nisam ja ništa pametniji od bilo koga drugog ko piše ali sam htio da vam kažem da hodam svaki dan među vama, pijem pivo sa vama, pomažem vam, igram se sa vašom djecom, a da vi pojma nemate da sam gej. I znate koliko je nas takvih, mnogo. I šta ćemo sad?

Moji prijatelji i ja u našem društvu koristimo riječ peder i nama nije uvredljiva uopšte. Ja sam za sebe peder, ja sam za moje prijatelje perder. Da li znate koliko je smiješno kada meni drug žargonski kaže ”pederu jedan” jer sam ga naljutio zbog nečega ili kada ja njemu opsujem pedersko nešto. I eto, mi smo u svemu tome našli zabavu.

Žao mi je što mnogi gejevi nemaju priliku bar među prijateljma biti ono što jesu jer bi u suprotnom bili još bolji prijatelji. To je onaj osjećaj kada ogolite sebe do kraja, a to ne radimo baš svaki dan, priznajte. Takav je život u srcu Balkana, lažan, pomalo gorak.

Ne idem po gej klubovima kada otputujem negdje, pomalo sam stidljiv, reklo bi se seoska mlada na djelu. Tamo negdje kad odem svega ima, narod drogiran, radi svašta, svako sa svakim, nisam ti ja od tog soja. Šta očekivati od Bosanca pedera u evropskom gej klubu osim da priđe DJ-u da mu pusti Cecu.

Nikada mi neće biti jasno zašto gejevi sa Balkana toliko vole turbo folk. Ja se ježim. Jednom sam otišao u gej klub i pao u nesvjest od svog tog uzbuđenja. Vozili me u hitnu.

Kada smo kod muzike, sjetio sam se jednog dijela iz razgovora sa bratom. On je svjestan moje seksualne orijentacije, ali ne razgovaramo o tome. Kaže meni brat jednom prilikom ”brate, počeo sam se pronalaziti u ženskim pjesmama, nije to dobro”. Smijeali smo se. Meni je to mnogo značilo, značilo mi je što je baš taj komentar uputio meni. Možda vama to zvuči nebitno ali je meni to bio dokaz male podrške za ono što jesam. Moj brat je meni rekao da idem iz ove zemlje, da živim život kakav zaslužujem, a da nije izgovorio riječ gej. I to je dovoljno da znate ko vam čuva leđa.

Mnogo toga sam prošao, doživio i vidio ali se vodim jednom izrekom koja mi je puno toga objasnila o životu  “Svako koga sretnete vodi bitku o kojoj vi ne znate ništa. Budite ljubazni. Uvijek.”

Nije stvar da li ova priča ima sretan kraj ili ne, trebamo svi biti sretni što živimo u svijetu različitosti. Zamislite da smo svi isti, bilo bi dosadno, zar ne?

Kada po socijalnim mrežama vidim razne negativne komentare na račun gejeva ja uvijek pomislim ”ako su vama pederi najveći problem u životu, blago vama”. Eh da je te sreće tu toliku strast usmjeriti na nešto korisnije gdje bi nam bio kraj.

U svakom slučaju, nemojte se nervirati. Gejevi će uvijek biti tu. Ovaj svijet je stvoren za sve. Nema prostora za mržnju. Meni isto svašta smeta pa se lupim po čelu i pomislim kojeg boga to pokušavam glumiti da sudim nekome zato što nije isti kao ja.

Čitajte, edukujte se, družite se sa različitim ljudima, izađite iz svoje zone komfora, putujte, upoznajte svijet oko sebe. Radite na izgradnji povjerenja prema drugim ljudima, to će vam promjeniti život. Ako niste do sada pogledali film Brokeback Mountain, eto vam ideje šta raditi za vikend.

Čitam ovaj pasus iznad i shvatam koliko je gej. Ej.