Dva nova istraživanja pokazala su da je kilaža ipak u velikoj mjeri povezana sa genetikom, a ne snagom volje.
Učesnici istraživanja bili su mršavi tokom cijelog života a razlog nije bio neuobičajeno brz metabolizam. Oni jednostavno nisu imali pretjeranu volju za hranom!
Oni nikada ne jedu ogromne količine hrane i ne razmišljaju opsesivno o svom narednom obroku kao što većina nas to čini. Po svemu sudeći, grupa istraživača iz Velike Britanije sada je dokazala šta je uzrok tome.
Ovi ljudi u sebi imaju genetsku mutaciju koja prigušuje njihov apetit. Osim toga, ona u velikoj mjeri smanjuje njihove šanse za dobijanje dijabetesa i srčanih bolesti.
Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu „Cell“, a u njemu je učestvovalo oko pola miliona ljudi starosti između 40 i 69 godina. Učesnici istraživanja dali su uzorak svog DNK-a i dopustili istraživačima da prate njihovo zdravlje tokom godina.
Drugo istraživanje objavljeno u istom časopisu bavilo se genetskim rizikom za pretilost tokom života. Ono može pokazati koja djeca još od ranog djetinjstva imaju veću sklonost da tokom života budu pretila od druge djece.
Foto: nytimes.com
Zajednički rezultati ove dvije studije potvđuju ono što bi većina istraživača željela da ljudi znaju: da biološki faktori utiču na regulisanje težine u mnogo većoj mjeri nego što se misli. Ljudi koji relativno lako i brzo dobijaju na kilaži prirodno osjećaju veću glad od prirodno mršavijih ljudi.
Istraživanje, koju je vodio profesor za metabolizam i medicinu Univerziteta u Kembridžu (University of Cambridge) Sadaf Faroki (Sadaf Farooqi), bavilo se proučavanjem gena MC4R. On ga je istraživao tokom dvadeset godina ali iz potpuno drugačijeg razloga: kako bi shvatio zašto neki ljudi prirodno lakše dobijaju na težini od drugih.
Ljudi sa mutacijom na MC4R genu češće su pretili. Naučnici su dokazali preko 300 različitih mutacija ovog gena, a mutacije ovog gena javljaju se kod preko 6% djece sa teškim slučajevima pretilosti.
U normalnim slučajevima, dok ljudi konzumiraju obrok gen se aktivira i šalje signal koji ljudima kaže kako su siti. Nakon toga taj gen se isključuje. Međutim, neki ljudi imaju takvu mutaciju MC4R gena koji spriječava normalno funkcionisanje ovog gena.
Rezultata je taj da ti pojedinci nikada ne dobijaju signal da su jeli dovoljno. Oni su često gladni i pretili. Rizik od dijabetesa je preko 50 posto veći od drugih ljudi koji nemaju tu mutaciju.
Tokom istraživanja, profesor Faroki je zajedno sa svojim timom zaključio da je kod nekih ljudi MC4R gen stalno uključen, umjesto isključen, te da se ovi ljudi zato stalno osjećaju sito. Oko 6% populacije sadrži ovu vrtu protektivne mutacije.
Možete li zamisliti da i vi nikada ne osjećate glad?
Nama je to nezamislivo.
