Izvor: Nataša Bursać/ lolamagazin.com
Kada je imala 14 godina sastavila je ekipu i napravila avion.
Kojim je sama upravljala, kada je imala 15.
I da, nevjerovatno je skromna.
Upoznajte Sabrinu Gonzalez Pasterski.
Ona je trenutno na doktorskim studijama iz fizike, na Harvardu. Istražuje zvijezde, prirodu gravitacije i vremena. Njena bi dostignuća mogla u potpunosti da promijene način na koji poimamo univerzum. Pritom, njen rad je pratio, ni manje ni više, do Stiven Hoking (Stephen Hawking).
Još od 2014. godine naporno radi na svojoj doktorskoj disertaciji.
Podaci o njoj su jako škrti. Vjerovatno, kako je autor jednog od profila posvećenih promovisanju njenog rada, ali i stavljanja akcenta na propagiranje ljudi poput nje u javnosti, objasnio: „Ona sigurno radi nešto pametnije prije nego da troši vrijeme na društvene mreže“.
„Imam još toliko toga da naučim. Ne zaslužujem pažnju“, odgovorila je (2017.) ona na svojoj stranici physicsgirl.com.
Što je, naravno, odlika samo velikih ljudi i naučnika.
Jednako tako, na dodjeli nagrada mladim ženema koje su doprinjele društvu – Young Wome’s Honers – kad joj je uručeno priznanje za razvoj napredene fizike, objasnila je da što više učiš, više i uviđaš da moraš još (toliko toga) da naučiš.
Dakle, poput najvećih, na čelu sa Sokratom, biti svjestan limitiranosti ljudskog znanja je dio procesa učenja.
„Nadam se da ću jednoga dana ostaviti veliki trag u svom polju, ali za sada mi je drago što mogu da učim“, dodala je tada.
Akcenat je, dakle, na učenju. Praktičnom, teoretskom,… ali i samom njegovom procesu.
Ali, ovakvi umovi ne nastaju ni iz čega, po onom „starom“ zakonu fizike.
U intervju za Daily Mail naglašava da je odrasla gledajući kako njeni najbliži uporno popravljaju stvari po kući, sami, bez pomoći „profesionlaca“. Takvo okruženje, u kojem imaš osjećaj da možeš popraviti nešto, izgraditi nešto, joj je vjerovatno pomogao da se „odvaži“ da sama sastavi avion – u svojoj garaži.
Naime, kada je imala 10 godina deda joj je poklonio stari avion na kojem je radila nekoliko godina, uz pomoć mehaničara. Izgradila je iznova motor te ga osposobila za let.
Onda je, nekoliko dana prije svog 15. rođendana, njime upravljala. Čitav je proces zabilježila kamerom:
Zapravo, ona je još od devete godine počela da leti.
„Prvi put kada sam otkrila čari leta, shvatila sam ono daje drugačiju percepciju stvari“, objasnila je svoju fascinaciju za Chicago Tribe.
Dakle, to je sve bilo prije nego je upisala fakultet.
Treba napomenuti da je prva djevojka koja je dobila stipendiju u fizici, te je diplomirala sa najvećim mogućim prosjekom.
Trenutno se bavi nekim laganijim stvarima kao što su crne rupe, gravitacija, priroda vremena u svemiru…
Jer, opet, znanja nikada dosta.
Naglašava da nikada nije imala dobru memoriju, ali razumije proces dolaska do pravog odgovora. I to je jedino bitno. Zar ne?
Što se nas tiče, umjesto „ona je novi Ajnštajn“ naslovi od sada trebaju da idu u smijeru „on/ona je novi/a Sabrina“.
„Ukoliko nekad pomislite da nešto ne možete, sjetite se da je ona u svojoj garaži sagradila avion“, nova je motivaciona poruka za milenijalce.
