Zadnjih je godina Jessica Cox imala samo jedan san: da upravlja manjim zrakoplovom. Ni to što je rođena bez ruku ju u tome nije moglo omesti, pa je 2008. postala prva pilotkinja bez ruku na svijetu.
Liječnici ni danas ne znaju koji je razlog što se Džesiki Kosk (Jessici Cox) prije 37 godina u maternici uopće nisu razvile ruke, no to ovu ženu iz Arizone nije spriječilo da živi ispunjenije nego mnogi zdravi ljudi, a ni da se bavi svime što ju je u životu zanimalo, pa čak i vožnjom aviona.
Tako je 2008., usprkos invaliditetu, Džesika ostvarila svoj dugogodišnji san, i postala prva pilotkinja bez ruku na svijetu: koja avionom upravlja nogama, točnije desnom nogom – baš kako radi i sve drugo za što zdravi ljudi upotrebljavaju ruke.
Odmah nakon što je 2005. godine diplomirala na Sveučilištu u Arizoni, upisala je tečaj za upravljanje avionom. Prvo je, kaže, trebala pronaći instruktora letenja koji bi joj se dovoljno posvetio, a onda i pravi avion; koji bi bio kompatibilan s njezinim invaliditetom.
Imala sam brojne instruktore letenja i suradnike, a moje je učenje pilotiranja bilo proces koji je tna kraju trajao tri godine. Naime, toliko mi je trebalo da naučim neke stvari, i to na jedini način na koji se u avionu može učiti, po principu pokušaja i pogrešaka – ispričala je Džesika, koja kaže i kako ju je ‘fotografija aviona koju je stavila kao pozadinu svog računala cijelo vrijeme podsjećala da će se trud na kraju i isplatiti.
“U trenucima sumnje bih pogledala taj zrakoplov, a baš sam u takvom na kraju i položila.” – ispričala je.
A 2008.je napokon dobila dugo čekani certifikat ‘Savezne uprave za zrakoplovstvo za upravljanje Ercoupeom’. I premda su neki još i tada bili sumnjičavi oko njenih mogućnosti, ona je cijelom svijetu pokazala da će ono što zamisli i ostvariti.
Jessica je, kako je ispričala za CNN, imala normalno djetinjstvo. Bez obzira na invaliditet koji je, nakon mamine normalne trudnoće iznenadio i roditelje i liječnike, oduvijek je, kaže, bila zadovoljna. Išla je u javnu školu i bila izuzetno aktivna u izvanškolskim aktivnostima: od sati plesa sati do taekwondoa, od plivanja do izviđača. Nikada se nije, kaže, osjećala ograničeno, a svoju upornost i hrabrost može zahvaliti obitelji:
“Oni su mi pomogli da shvatim što želim, i da postanem neovisna.” – priča Džesika, koja se prisjetila i kako se kao dijete bojala onog u čemu danas najviše uživa, letenja.
“Svaki put kad bi išli na komercijalne letove dok sam bila mala, samo bih se molila Bogu da sletimo živi.” – priča.
A jedan je let u jednom malom avionu uklonio njene strahove, prisjetila se.
Pilot me doveo do aviona koji je imao duple kontrole, maknuo je svoje ruke s upravljača i pustio da letim. I to je bio početak – sjeća se Jessica, koja za sebe kaže ovako:
“Vjerujem u budućnost u kojoj ljudi strastveno slijede svoje snove, i uporno prevladavaju sve izazove. Zato publici diljem svijeta držim predavanja o tome zadržati entuzijazam i izgraditi samopouzdanje. Predavanja držim s jednim ciljem: da ljudima pokažem kako je lijepo vraćati se kući s posla osjećajući uzbuđenje zbog onog što te sutra čeka, i zbog svih novih izazova.”
