Jasna Diklić je pozorišna, filmska i televizijska glumica koja svoje bogato iskustvo nesebično prenosi i na nove generacije. Od 2001. godine je Umjetnička rukovoditeljica i redateljica u Poetskom teatru mladih Juventa. Iako je ostvarila brojne uloge, šira javnost je prepoznaje i pamti po ulozi Danice u popularnoj televizijskoj seriji “Viza za budućnost”. Tokom svog rada nikada nije odbila nijednu ulogu, otkazala predstavu, niti bila na bolovanju.
Ove godine, Jasna Diklić obilježava 50 godina glumačke karijere i tim povodom smo je ugostili u emisiji “Super žena preko radio antena” gdje nam je otkrila više o suštini glume kao umjetnosti, njenoj posvećenosti i slavi, ali i o trofejima koje samo jedna majka može osvojiti.
Oni koji poznaju Jasnu znaju koliko je skromna, a opet izuzetno velika i posebna, što u svijetu glume, što privatno. Ona smatra da se ne može biti veliki profesionalac ukoliko niste veliki čovjek, zato bira uvijek da bude dobra osoba, a to preporučuje i kolegama.
„To je kolektivna umjetnost, i u tom smislu se treba strašno prilagoditi tom načinu rada, sa drugim i drugačijim. Jer, svi smo individualci, pogotovo u svijetu umjetnosti, i taj kolektivni rad nam ne daje za pravo da se ponašamo na način da imamo osjećaj da smo najbolji, najvažniji i sve u naj smislu.“
U vrijeme kada ljudi kritikuju umjetnost, jer je ne razumiju, ona radi sa jako mladim ljudima kako bi širila ljubav prema glumi i umjetnosti.
„Teško da sada nekoga ko je u zrelim godinama prvi put dovedete na predstavu, to može samo podrazumijevati neku populističku predstavu koja će biti do te mjere razumljiva, koja će ga zabaviti i ničim ga neće uznemiriti.Teatar je i da se gledalac uznemiri, da postavlja pitanja. Da izađe iz pozorišta prepoznajući sebe i druge, ali i korigujući sebe u odnosu na druge.“
