Festival savremene žene.
Događaj na koji možemo kao država biti samo ponosni i reći punog srca: “Da – ovo se dogodilo kod nas. Da, ovo je pozitivna priča o našoj budućnosti.”
Nije baš često da se u BiH imamo čime ponositi i da nas energija događaja drži gotovo godinu dana tj. do njegovog ponovnog blještavog trenutka.
U fokusu svega – priče žena koja svojim djelovanje pokazuju da ništa nije nemoguće.
Međutim, nisu ovog puta ovo napisani redovi o tim fenomenalnim ženama.
Želim ovog puta skinuti kapu mladim ljudima Bosne i Hercegovine za koje se najčešće govori da su pasivni, da čekaju na dvije marke za kafu i da će radije čistiti wc-e “vani” nego raditi na boljitku naše zemlje.
Njih blizu 100 volonterki i volontera iz čitave Bosne i Hercegovine već mjesecima radi na potpisivanju peticije “Izbori se za ravnopravnost” a onda je njih blizu 100, od čega neki po prvi put, došlo u Tuzlu da bi pomogli iznjeti ovako veliki Festival.
Radili su neumorno u želji da budu dio promjene, za svoje bolje sutra, za svoj lični i društveni napredak. Prošlo je dugo vremena od kada sam posljednji put vidjela toliku količinu žara u očima. Ljubav prema onome što u tom trenutku rade. Inteligencije dok slušaju i postavljaju pitanja govornicama – jer da, tu su došle i došli kako bi učile i učili.
Među njima nisu postojale nikakve podjele osim na zadatke koji ih čekaju u danu pred njima. Tačni, odgovorni, ponosni što su dio našeg tima.
Oni su PONOS!
Želim vjerovati kako su i oni sami uvidjeli da je Festival kreiran za njih i njihovu budućnost. Prikazujemo svojoj djeci američke filmove i veličamo američki san. A šta je bh. san, kazala bi Edina Selesković?
Nakon Festivala 2019. sigurna sam da će ovim mladi ljudi nama objasniti šta je BH SAN!
BRAVO ZA VAS!
Klanjam vam se u želji da za par godina vi budete na sceni našeg Festivala pričajući priče o uspjehu i mogućnostima zemlje u kojoj živimo.
P.S. I bravo za njihovu koordinatoricu – Azru Delmanović. Pred tobom su velike stvari kojih vjerovatno još nisi svjesna dok ih tako odgovorno postavljaš na noge.
Piše: Amra Avdić
