Jedna od stvari koje na putovanjima u evropske metropole baš prija je modna opuštenost koja vlada na ulicama.
U jednom evropskom gradu koji i nije baš poznat kao prijestonica modne kreativnosti čovjek preko puta mene se vozio u tramvaju obučen u bade mantil. Ispod, činilo se nije nosio ništa, na nogama je imao papuče za bazen. Ljudi koji su ulazili u tramvaj bi ga samo na sekund pogledali, kao i bilo koga drugog, a onda bi okrenuli glavu i zaboravili na to što su vidjeli. Nije djelovao čuknuto, nego kao da mu prija da napolju bude baš u tom mantilu. To da li je ipak bio čudak, ili se dobro zezao nije ni važno. Poenta je što ga niko nije gledao. To isto važi i za najrazličitije fashion frikove, kreativce, obožavaoce drugačijeg, konzumente trendova, darkere, hipstere, hip-hopere, bake u minićima s kilom šminke ko iz crtića, mladiće u šarenim helankama, djevojke u krinolinama i patikama. Sve ok, niko ne dobacuje, ne kritikuje, ne ubija pogledom.
Na Balkanu je dovoljno da obuješ drugačije čarape i izazvaćeš izuzetno neprijatnu situaciju.
Koliko stvari u ormaru imate koje ste kupili za neku POSEBNU priliku, suknju od tila u duginim bojama koje su ovde rezervisane samo za balerine, haljinu s perjem i prorezima, crvenu PVC kožnu suknju, kimono koji ste planirali da nosite samo preko donjeg veša, bez sigurica helanki? Koliko takvih stvari čuči, skuplja prašinu i nikada ne ugleda svjetlost dana? Možda ih jednom obučete u klub i to je to. Na ulicu u sred bijela dana – ni za živu glavu, jer zaista smara kad svi bulje k'o da si pobjegao iz laboratorije. Tako se i street style nosivi, ali autentični komadi pretvaraju u garderobu za izlazak i posebne prilike, a pošto ih ne možete obući ni na sahranu ni na vjenčanje, obično završe poput kostima nekog pozorišnog fundusa.
Malobrojni, koji furaju sav taj street fashion fazon bez obzira na sve, to su oni što sjede na ladnom betonu u januaru i srču kafu natenane cijeli dan u određenoj zoni grada – npr. donji Dorćol.
Znate da im je jako hladno, ali poza je poza, a život bez upale bešike nije vrijedan pomena. Oni modno podsjećaju na Evropu, ali su promašili suštinu pored silne forme – nosiš šta ti se sviđa bez obzira na to da li je u pitanju posljednji trend ili tvoj ćejf i boli te briga ko će šta da misli. Jer ovima ovdje je jako bitno šta će da misle prolaznici i njihova ekipa koja se svaki dan u isto vrijeme na Instagramu čekira s istog mjesta.
Obrni okreni – nekako smo uvijek opterećeni nečim, nikad rasterećeni. Čak i kada je tako divna stvar kao moda u pitanju, na ulicama naših gradova rijetko ćete vidjeti one koji iskreno priželjkuju različitost i slobodu. To je ujedno i glavni razlog što smo preplavljeni tamnim bojama, uniformisanim komadima, gotovo bolnički dosadnim krojevima. I ne, kolektivno nam ne trebaju skupi stilisti, nego dobri i efikasni psiholozi.
Noizz.rs
