Ovako je nastala jedna od najljepših ljubavnih pjesama.
Koliko ljubavi i želje stane u dvije riječi – čekaj me?
Ukoliko volite pjesmu Konstantina Simonova, “Čekaj me”, biće vam još draža kada uvidite uslove pod kojima je nastala, jer zaista, nema ništa ljepše od ljubavi koja vas u toj mjeri inspiriše da stvorite jedno od najljepših pisanih dijela.
Onda te ljubavi postaju i ostaju vječne.
A upravo je to Simonov i htio – da njegova ljubav prema njoj bude vječna, jača i od smrti i od vremena.
I tako je i bilo.
Ali počnimo od početka.
Naime, ovaj je veliki ruski pisac bio beznadežno zaljubljen u Valentinu Serovu, koja je tih 1940-ih bila najljepša i napopularnija glumica.
Foto: kiorpic.pw
Međutim, ona je bila udata. Pošto je njen suprug general, koga je jako volela, preminuo, Valentina je dugo patila. Potom se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspela da zavoli kao svog pokojnog supruga.
Onda je, 1940. godine upoznala Simonova. Upustili su se u vezu koja je bila ostvarenje svih njegovih snova i želja.
Ali, kako su to bile ratne godine, Somonov je kao veliki patriota otišao na ratište.
Mislio je da se neće vratiti, i da više nikada neće vidjeti svoju Valentinu. I sve što je imao da joj kaže stalo je u tu pjesmu, koju je stavio u džep pored njene slike, čekajući tako sudnji dan na ratištu, sa samo jednom željom – da pjesma stigne na njenu adresu.
Da zna da ju voli, čak i onda kada ga ne bude više.
Čekaj me
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Foto: AnjelikaGr / Shutterstock.com
Međutim, pisac se, živ i zdrav, vratio kući svojoj dragoj, sa pjesmom u džepu.
Pjesma o ljubavi koja pobjeđuje smrt je dobila je dakle i hepiend.
Ali, kako život ide dalje, i nadjačava hepiend ovaj je par proživio par teških godina zajedno, popraćenih glasinama o preljubi i alkoholizmu.
Ipak, ostala je ova pjesma kao sinonim za ljubav i vječnu inspiraciju.
