Preživjela sam i to je moj najveći uspjeh. Slavimo budalaštne, a ljudi, neznani heroji svaki dan preživljavaju svoje najteže bitke. Bez maski i filtera, uspravno. Zato ove fotografije i zato ova naslovnica.
Ova naslovnica jer smo bombardirani savršenstvima bez mane na svakom koraku, jer živimo u fotošopiranim životima, jer nam djeca odrastaju u izvrnutom sustavu vrijednosti gdje su “guzice i sise” starleta i turbofolkerki samo ono što se pika, živimo u pomračenoj Kardašijanizaciji uma, provučeni kroz “deset voda” instagram filtera. Gledam majke kako objavljuju fotografije svoje djece kojima povećavaju usne i oči, stavljaju maskare filterima i mijenjaju boju zjenica, gledam majke koje kasnije to financiraju i plaćaju zaista stvarne operacije jer djeca rastu potpuno posrnulih samopouzdanja, uvjerena da su netko drugi, posve nesposobni da prihvate sebe kakvi jesu, u svijetu kakav od njih traži da postanu.
Gledam djevojke koje se grče u ogledalima da zauzmu pozu koja isturava guzicu u potrebni položaj, više odrade čučnjeva nego listanja knjiga, jer odavno je ono u glavi prestalo biti važno da bude najrazvijeniji ljudski organ. U takvom svijetu željela sam pokazati – evo, imam 35 godina i ostala sam bez dojke. Iz čista mira, sasvim zdrava, bez najave, dobila sam dijagnozu karcinoma i izgubila dojku. I šta sam sad ja u tom svijetu? Žlibina, kako volim karakterizirati umnu zaostalost palanke i licemjerstvo mahale, pobrinula se da i to saznam – kod nas takve žene zovu nakazama. U redu, evo ja sam nakaza i kao takva ti pokazujem da to sutra možeš biti ti.
Hoćeš li se znati iznijeti s tim? Hoćeš li imati nekog da ti pruži ruku i pokaže da vrijediš i sise bez? Hoće li postojati tvoji instagram i fejzbuk nalozi iako ne možeš više dekolte na izvolte izbaciti? Hoćeš li znati kako dalje kao žena bez onog što te ženom čini? Bez kose, dojke, menstruacije? Jer sve se to može dogoditi odjednom.
I zato sam pristala. I to baš za novogodišnji broj kad se sumiraju najveći uspjesi u sve šljokičastim toaletama. Preživjela sam i to je moj najveći uspjeh. Slavimo budalaštne, a ljudi, neznani heroji svaki dan preživljavaju svoje najteže bitke. Bez maski i filtera, uspravno. Zato ove fotografije i zato ova naslovnica. Otvoreno do srži. Pregledaj se, da to ne budeš sutra ti. Nemoj kupiti torbicu nego zakaži pregled. Naslovnica i iz naših licemjernosti, tabua, činjenice da karcinom još zovemo “onim najgorim”, da za oboljele odmah tražimo grobno mjesto i križamo ih u glavi, guramo na margine, za neupućenost i neobrazovanost naših ljudi kad su u pitanju bilo kakve bolesti, za razbijanje predrasuda.
Naslovnica s ožiljkom za Unin nematerijalni imetak od majke i jer sam sebi lijepa ovako. Ništa mi od mene karcinom nije uzeo, iako fizički naizgled jeste. Naprotiv, samo me nadogradio. Prije sam bila samo tvrdoglavi moron. Sad sam jak ko beton tvrdoglavi moron. 🙂
———————————————————————-
*Po prvi put u javnom, medijskom prostoru BIH za intervju u novogodišnjem broju Gracije seriju fotografija uradio je iznimni Nikola Blagojević. Hvala sjajnoj ekipi magazina Gracija na hrabrosti da iskorače u ovu borbu.
