Prošlost je pokazala kako su uvijek žene bile u bliskijem odnosu s djecom, što potiče od vremena kada je muškarac bio lovac koji se brine za porodicu, a žena bi pazila na djecu, uz povremeno sakupljanje voća i povrća. Međutim, sve se promijenilo kada su žene dobile pravo na rad i s vremenom počele zarađivati plate ponekad (nažalost, najčešće ne!) i više od muškaraca. Dok je i našim bakama, pogotovo prabakama, bilo dosta razumljivo da ostaju kod kuće i fokusiraju se na djecu, prosječnoj mladoj mami to više nije tako. Odgajanje djece ne prestaje biti teško, naprosto je izazovno u svakom periodu odrastanja na svoj način, što znači da bi muškarci zaista mogli uletjeti u priču i pomoći. Gdje su oni u cijeloj priči?
Biti roditelj znači da dvoje na jednak način moraju uticati na djecu i zajedničkim snagama ih uputiti na pravi put, ipak i dalje većina odgovornosti pada na majku. Zanimljivo je i kako muškarci za ženu na kraju ispadnu veći stres od djece, što je prema brojnim anketama potvrdilo čak 45% majki. Zašto? Vrlo je jednostavno, kada se odlučujemo za zajednički život odlučujemo se i na gradnju svega toga u dvoje, što podrazumijeva i brojne kompromise, a većina žena se na kraju ne usudi pitati svoje druge polovice jesu li spremni na tako velik iskorak i promjenu životnog stila.
Muškarci (samo neki, naravno!) uz dolazak djeteta nisu spremni preuzeti toliku odgovornost pa to padne na ženu, čime je na njima veći stres jer im nedostaje podrška koju su očekivale dobiti. S druge strane, muškarci se brane tako što kažu da se žene ne usude tražiti pomoć, ali i da pretpostavljaju da sve probleme vezane uz djecu mogu same riješiti. Naravno, međusobno razumijevanje i razgovor može riješiti svaki problem pa i ovaj, što dovodi do sretnijeg odnosa, ali i cjelokupnog obiteljskog života.
