Četiri uticajne, uspješne Iračanke ubijene su tokom jednog mjeseca.
Dvije su radile u oblasti estetske hirurgije, jedna je bila manekenka i Instagram zvijezda, a četvrta aktivistkinja za ljudska prava.
Naizgled, nemaju ništa (pretjerano) zajedničko. Osim toga da su izlazile iz okvira društvenoprihvatljivog u Iraku, gdje su žene tradicionlano domaćice, a njihova osnovna briga je ona za supruga i djecu.
I mnogi Iračani vjeruju da je riječ o pokušajima ušutkavanja žena koje odbijaju živjeti u skladu s tradicionalnim rodnim ulogama u toj zemlji. U prilog tome govori i činjenica da su u Iraku ukinuta nekad popularna takmičenja ljepote, usljed ekstremnih reakcija i straha samih učesnica.
Dalal Al-Rubei, tamošnja aktivistica za ženska prava, progovorila je o rastućem konzervativizmu u Iraku kroz primjer nošenja vela. Dok je nošenje velanekad zaista bio izbor, danas ga je dozvoljeno skinuti isključivo u društvu žena. Priželjkivani demokratski tokovi, usljed američkog djelovanja u Iraku ipak se, očito, nisu desili, već su samo, čini se, otvorili vrata konzervativnim vjerskim grupama.
Ubistvo ovih žena, a posebno Al Fares je izazvalo rijetku javnu diskusiju u Iraku o tome koliko daleko su napredovala prava žena u posljednjih 15 godina.
Vršilac dužnosti iračkog premijera Hajder al Abadi je rekao da te smrti nisu slučajne i zarekao se da će uhvatiti napadače. Iračanke su, međutim, otišle korak dalje – one ukazuju da se u toj zemlji dešava “moderni lov na vještice”, kako je ova ubistva i, generalno, odnos prema ženama koje se ne boje pokrenuti promjene okrakterisala Zajnab (Zainab) Salbi,žena koja se nalazi na čelu
međunarodnog instituta Žene za žene u Vašingtonu, inače Iračanka.
Tara al Fares, bivša misica i najuticajnija žena na Instagramu u Iraku, ubijena je u po bijela dana, kad ju je nepoznata osoba upucala u njenom automobilu.
Al Fares se nije uklapala u šablonna kojem istrajavaju irački konzervativci. Ona je, naime, bila mlada razvedena majka, koja se udala sa 16 godina, a koja je nosila kratke suknje i šminkala se te fotografije postavljala na društvenim mrežama. Ona je imala 2,7 miliona pratilaca na Instagramu i bila je popularna i na ostalim društvenim mrežama u Iraku gde je posebno opasno za žene da uživaju takvu slavu.
Njena majka je bila pripadnica šiita iz Libana, a otac hrišćanin iz Iraka, dok je sama svojim angažmanom na društvenim mrežama nastojala da ukaže na licemjeran odnos prema iračkim ženama, odnosno dvostruke standarde kojima su izložene i na koje se mnoge žale (ali se ne bore pretjerano protiv njih) – van svoje zemlje one mogu da rade šta žele, dok im je sve to strogo zabranjeno u njihovoj. Reakcije na njenu smrt su podijeljene: dok jedni iskazuju saučešće, drugi su je vrijeđali, nazivajući je kurvom i govoreći da je zaslužila smrt.
Malo prije toga ubijena je Suad al Ali (Suad Al-Ali), aktivistkinja za prava žena, koja je takođe upucana na ulici i to dok je hodala ka svojm automobilu.
U avgustu su ubijene još dvije Iračanke; Raša al Hasan (Rasha Al Hassan) i doktorica Rafif al Jasiri (Rafeef Al Yasiri). Ubijene su tokom samo jedne sedmice, a obje su radile u klinici za estetsku hirurgiju.
Smrt doktorice Rafif al Jasiri, poznatog plastičnog hirurga, u avgustu je takođe izazvala veliku pažnju, kako u toj zemlji, tako i u svjetskim okvirima.
Ova 32-godišnja Iračka Barbi, kako su je često nazivali, je istrajavala u svojim navodima da žene mogu steći nezavisn nezavisnost promjenom svog izgleda. Irački zvaničnici tvrde da je umrla od predoziranja narkoticima.
Sedmicu kasnije, i Raša al Hasan, direktorka jedne klinike za plastičnu hirurgiju, nađena je mrtva, a njena smrt je i danas sumnjiva.
Iako je ni njen suprug ne tvrdi da je ona ubijena, ipak ističe da mu je poslala poruku da se plaši za svoj život s obzirom da je Rafif al Jasiri ubijena.
Da li je zaključak da sve žene u Iraku koje se odluče da žive po vlastitim pravilima, mimo zacrtanih okvira, tradicije, bez obzira na etničku pripadnost, religiju i uloge mogu očekivati metak? I da li možemo očekivati da će ove smrti uticati na stavove ljude koji i dalje osuđuju i preziru “netradicionalne žene”.
“Poruka je da svako treba da zna svoje mesto. Mislim da ovi zločini nikada neće biti rešeni”, riječi su jedne iračke studentkinje.