Da je Alisa iz zemlje čudesa znala da će jednog dana biti Alisa u zemlji rijalitija, vjerovatno bi za sobom zakopala rupu i poželjela da nikada više ne izađe.
Piše: Azra Delmanović
Nisam Alisa, ali ponekad’ poželim pobjeći u kakvu rupu i ne izlaziti. Jer gdje da izađem? Tamo gdje je kulturni pritisak sredine toliko jak da ti smanjuje moždane vijuge. Vjerujte mi, svakim danom smo gluplji. Prije nego kliknete na ‘x’ i prevrnete očima na ovo, dopustite da Vam kažem zašto je to tako.
Kada su rijaliti programi postali popularni, obećala sam sebi da ih neću ni negativno komentarisati na društvenim mrežama, jer i negativna reklama je reklama, zar ne? I zaista sam se odupirala od želje da hejtam svaki put kad’ bi neko objavio sadržaj vezan za rijaliti programe. I izdržala sam. Prošlo doba Lune i Kije, preživjesmo izlive bijesa i tuge na socijalnim mrežama, u taksiju, autobusu, fakultetu, poslu… Razmišljam, samo nek je prošlo, ne ponovilo se. A onda dođe oktobar i čuveni sajam knjiga u Beogradu. Naslovnice preplaviše fotografije sa Kalemegdana i iz Skadarlije, a među njima ispliva i status mladog pisca. Ogorčen na društvo i sistem, veli momak kako godinama piše, trudi se, prolazi kroz trnje kako bi dobio djelić prostora za promociju svojih djela, a onda dođe neka rijaliti zvijezda( pretpostavljate Kija) i postane glavni hit na sajmu. Dakle da sumiramo. Rijaliti zvijezda. Glavna. Na sajmu knjige. Pametnom dosta.
S obzirom da nisam pratila ko je uvažena dama, ukucam na google njeno ime i prezime. Ukoliko imalo razmišljate svojom glavom, znate da u prvih desetak rezultata izlaze najbitnije informacije o osobi koju pretražujete. Tako ako ukucate ime nekog pisca, izbaci vam biografiju, najpoznatija djela, znate već. Čik pogodite šta google kaže o zvijezdi beogradskog sajma:
-Kija Kockar//Express: KIJA O RAZVODU, KARLEUŠI I KARIJERI:
– Ministarke joj našle zamenu, a Kija Kockar SLAVI NA OVAJ NAČIN!
-U OČIMA MI SJAJ, A TVOJ POGLED MOJ JE RAJ: Kija Kockar se zaljubila.
Niti biografije, niti knjige. Protrljasmo oči i Alisa i ja, ali stvari se ne mijenjaju. Gluplji smo iz dana u dan jer umjesto Meše Selimovića, Dostojevskog, Tolstoja srednjoškolci i studenti čitaju zvijezdu rijaliti programa. Onu koja je za novac ušla u isti. Koja je za novac ulazila u konflikte. Koja je za NAŠ novac postala slavna.
I oprostite mi, ali kako iko može sebe nazvati pametnim ako ga fasciniraju svađe, konflikti, preljube, laži, manipulacije… I pri tome još, kako mislite da zajedno idu pamet i davanje novca kako bi pobijedio veći idiot? Uočavamo li problem?
Rijaliti programi imaju za cilj da šokiraju javnost i da testiraju granice društveno prihvatljivog. Nasilje, mržnja, primitivizam, oskudno odijevanje, sex pred kamerama-spadaju u ono što je društvu nametnuto od strane kreatora ovakvih emisija. S obzirom na gledanost i popularnost, jasno je da društvo rado prihvata takve sadržaje i vremenom ono što gledamo postane društveno prihvatljivo te se ne iznenađujemo kada trinaestogodišnjakinje uzor vide u starletama. A trebali bismo.
I dok nam nenormalno postaje normalno, dok nove generacije uče od Kije Kockar, osvrnut’ ću se na Orvelov citat koji je predvidio i opisao ovu našu zemlju rijalitija:
”Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promjenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek”.
U nadi da ću jednog dana izviriti iz rupe i znati raspoznati čovjeka od svinje, a da će čovjek znati raspoznati dobro od lošeg, pozdravljam vas i izvinite što smo glupi.
