Suknja midi dužine koja je izrađena od nekoliko slojeva podstave, dolčevita s kratkim rukavima, svileni rubac u kosi, mačkaste sunčane ili dioptrijske naočale te cipele s mini potpeticom samo je jedna od modnih kombinacija koju vizualiziram kada se spomene ženstveno odijevanje.
Stil je to koji je danas okarakteriziran kao vintage ili retro, a žene koje se tako odijevaju spadaju u vrlo usku kategoriju. Većina žena slijepo slijedi trendove i kupuje ono što se trenutačno nalazi na policama dućana, to smo već više puta apsolvirali. Logično da su se trendovi u odijevanju mijenjali sukladno s godinama, i da su romantične bluze u 70-ima pregazile hippie tunike u kombinaciji s trapezicama i klompama, u 80-ima šljokasti kombinezoni dok bismo 90-te vjerojatno najradije zaboravili kada je u pitanju moda.
Sada je 2018. godina i svjedoci smo reciklaže reciklaža trendova koji u posljednje vrijeme postaju sve dosadniji. Sve smo već vidjeli, ništa nas više ne može ostaviti bez daha i polako, ali sigurno vratili smo se u dobre stare traperice i majice s kratkim rukavima u najrazličitijim varijantama.
Ja bih rekla najdosadniji mogući outfit na svijetu, ali i sama ga nosim kad mi ponestane inspiracije. Jedini preokret koji se posljednjih godina naglasio u modi jest onaj koji je s brisanjem granica između žena i muškaraca otišao toliko daleko da je danas na tržištu sve više uniseks odjeće. Muška košulja na ženskom tijelu sigurno je jedan od većih simbola seksepila jer znamo iz koje situacije najčešće proizlazi, i da, super je (smijeh), ali rastegnuta hoodica do koljena to sigurno nije. Zanimljiva je ta “ravnopravnost” u odijevanju, kad u ostalim segmentima društvima baš i nije, no vratimo se na temu.
Osim trendova koji su se mijenjali kroz godine, mijenjala se i ženska silueta. U spomenutim 50-ima naglasak je bio na ženskim oblinama i njihovom isticanju na suptilan način, dok “skinny” dječački izgled nismo mogli vidjeti gotovo nigdje dok se nije pojavila Twiggy i pokazala ženstvenost u nekom drugom obliku. Iako za mnoge premršava, vrlo brzo postala je “it” djevojka upravo zbog svojeg neobičnog izgleda. Danas postoje žene koje žele izgledati kao Twiggy i žene koje žele izgledati kao Kim Kardashian.
Ove prve najčešće se opredjeljuju za uniseks ili “wannabefrenchgirl” stil, a ove druge najčešće biraju pripijene haljine i bodije koje kombiniraju uz traperice i visoke potpetice (koje više izgledaju kao da su za pole dance) kako bi njihove obline bile u prvom planu. U drugom slučaju ženstvenosti nema ni u tragovima, dok se ova prva kategorija može pohvaliti nekom kratkom lepršavom haljinom boho estetike koju najčešće kombiniraju s nekom snažnom vojničkom čizmom ili oksfordicom.
Velikim dijelom ženstvenosti u odijevanju kumovale su i modne kuće koje nameću trendove. Sve je krenulo s najpopularnijim sportskim brendovima koji su tenisice stavili na pijedestal izguravši ženske cipele, a dizajneri su nas uvjerili da ih možemo nositi uz sve. Tenisice već dugo nisu rezervirane samo za sportske ili vikend kombinacije već smo ih počeli nositi uz šljokaste haljine i suknje od tila. Pao nam je kamen sa srca što više nikad nećemo biti opterećene visokim potpeticama i tu igru smo prihvatile objeručke. Dajte nam udobnost i bit ćemo sretne do kraja života. Svidjela mi se ta ideja, na kratko.
Onda su se pojavila braća G (sigurna sam da je ovo dovoljno da ih Google tražilica prepozna) i odlučili su ženu staviti u predimenzioniranu trenirku i “kvadratni” blejzer u kojem je ona potpuno izgubila svoj identitet, jer kako oni kažu: nostalgija. Nostalgija za 90-ima koje nam i tako modno nisu donijele ništa. I tako je moderna i zaposlena žena zaboravila gdje joj stoji haljina, a u elegantnim cipelama s viskom potpeticom više ne zna ni hodati. Moli boga da ih više nikad ne “mora” nositi, a odijelo i tako može sljubiti s omiljenim parom tenisica.
“Ma samo trebam traperice koje mi dobro stoje, vestu i topli kaput. Ništa mi više nije potrebno za zimu”, slušam Ivu kako govori dok slaže svojih 11 komada odjeće u kofer za poslovni put. Ja je pitam što planira nositi navečer, gdje je neka koktel haljina, a ona uzvraća: “Paaa, prebacit ću blejzer preko traperica, kakva haljina, pa to više nitko ne gleda.” Kako to ona misli…
Tempo života i svakodnevne obaveze uvelike utiču na to kako ćemo se odjenuti. Ako izlazim iz kuće u 5 ujutro jedina stvar koju želim jest da mi zimi bude toplo. Dakle, ne biram sredstva da to postignem. Ako nakon posla jurim na sportsku aktivnost, nosim još jednu torbu i želim dodatnu prtljagu dovesti na minimum. I uvijek kada hodam s najmanje dvije torbe, kompjuterom i mini vrećicom u kojoj teglim ručak, sjetim se tih fino dotjeranih dama koje nisu ništa prepuštale slučaju.
Nosile su kostimiće koje su pratili svi mogući modni dodaci, od šešira i marame pa sve do končanih rukavica i torbica koje su se, naravno nosile u ruci. Kaputiće su krasile stole i sve je izgledalo baš onako kao što je trebalo. Ali, onda se sjetim da se tada i malo drugačije živjelo nego danas i da te žene sigurno nisu cijeli dan bile na terenu i ganjale tramvaj kako bi bile u “cajtnotu” sa svim obavezama koju se pred njima taj dan. Možda je tako, a možda se ja to samo tješim (smijeh).
Jučer sam u kupovini u potrazi za nekim jednostavnim svilenim topom ili večernjom haljinom, ne znam ni sama kako završila u crnom ispranom traper kombinezonu s tregerima stojeći pred ogledalom skučene kabine jednog high street dućana. Izgledala sam kao tinejdžerica u pripijenim trapericama koja svako jutro doručkuje krafne. U tom trenutku je apsolutno izgubljena svaka veza sa ženstvenošću u odijevanju kao takvom i spremno sam odlučila kako danas na posao sigurno nosim haljinu. I to cvjetnog uzorka. Baš me briga što je vani -3.
